Hipocikloida

Izvor: testwiki
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hipocikloidu opisuje tačka na kružnici koja se, bez trenja kotrlja sa unutrašnje strane druge kružnice.[1]
Pretpostavimo da se po unutrašnjosti kružnice K0 poluprečnika a kotrlja bez trenja kružnica K poluprecnika b, b<a.
Neka je koordinatni početak u centru kružnice K0.
Kružnicu K ćemo postaviti tako da dodiruje kružnicu K0 sa unutrašnje strane u tački Q presjeka sa x osom.
Posmatrajmo putanju koju opisuje tačka Q kada se kružnica K ravnomjerno kotrlja u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu. Pretpostavimo da je Q poslije vremena t ta tačka prešla u tačku M(x,y).
Uslov da je kotrljanje bez trenja, znaći da je dužina aθ luka kružnice K jednaka dužini luka kružnice K0.
Odnosno
aθ=a(θ+φ)
Ako se kružnica K ravnomjerno kotrlja onda je pređeni put proporcionalan vremenu t. Tj.
aθ=kt
pri ćemu je k brzina kotrljanja.
Dakle, ako uzmemo da se kružnica K kotrlja za a dužnih jedinica u jedinici vremena dobijamo
θ=t
pa se ugao θ može tretirati kao vrijeme.
Odredimo sada koordinate tačke M u koordinantnom sistemu xy. Koordinate centra kružnice na kojoj se nalazi tačka M su:
((ab)cosθ,(ab)sinθ)
Postavimo koordinatni sistem uv tako da mu koordinatni početak bude u centru te kružnice K, a koordinatne ose paralelne sa x odnosno sa y osom. U tom koordinatnom sistemu koordinate u i v tačke M su :
u=bcos(2πφ)=bcosφ
v=bsin(2πφ)=bsinφ
Iz
aθ=a(θ+φ)
dobijamo
x=(ab)cosθ+bcos(abbθ)
y=(ab)sinθbsin(abbθ)[2]
Neka je a:b cio broj, odnosno a:b=s, možemo pričati o dužini luka i površini hipocikloide.
Duzina luka hipocikloide je duzina svodova , tj dužina krive koju opise posmatrana tačka dok ne stigne do početnog polozaja.
Površina hipocikloide je površina koja je ograničena sa uzastopnim svodovima hipocikloide .

Teorema 1

Duzina luka hipocikloide je 8b(s1), gdje je b poluprečnik kruga koji se kreće po unutrašnjosti nepokretnog kruga poluprečnika a i
s=a:b
je broj svodova hipocikloide.
Dokaz
Dužina luka krive je
L=αβx,2(θ)+y,2(θ)d(θ)
x,=(ab)sinθ(ab)sin(abbθ)=(ab)(sinθ+sin(abbθ))
y,=(ab)cosθ(ab)cos(abbθ)=(ab)(cosθcos(abbθ))
x,2=(ab)2(sin2θ+2sinθsin(abbθ)+sin2(abbθ))
y,2=(ab)2(cos2θ2cosθcos(abbθ)+cos2(abbθ))
x,2+y,2=(ab)2[2+2[sinθsin(abbθ)cosθcos(abbθ)]=
2(ab)2(1cos(θ+abbθ))=4(ab)212(1cos(abθ)=
4(ab)2sin2(aθ2b)
Na osnovu ovoga dobijamo da je dužina luka jednog svoda hipocikloide:
L,=02πbax,2(θ)+y,2(θ)d(θ)=
2(ab)02πbasin(aθ2b) d(θ)
4b(ab)a(1(1))=8b(ab)a
Lh=sL,h=ab*8b(ab)a=8(ab)=8b(s1)

Teorema 2

Površina hipocikloide je
πb2(s1)(s2)
gdje je b poluprečnik kruga koji se kreće po unutrašnjosti stalnog kruga poluprečnika a i s=ab je broj svodova hipocikloide.
Dokaz
Koristićemo Grinovu teoremu
xy,yx,=[(ab)cosθ+(ab)cos(abbθ)][(ab)cosθ(ab)cos(abbθ)]
[(ab)sinθ(ab)sin(abbθ)][(ab)sinθ+(ab)sin(abbθ)]=
((ab)2b(ab))[1+sinθsin(abbθ)cosθcos(abbθ)]=
((ab)2b(ab))[1sin(θ+abbθ)]
P=02πbaxy,yx,)d(θ)=(a23ab+2b2)02πbasin2(aθ2b)d(θ)=
(a23ab+2b2)2ba[12dθ2b14sin(aθ2b]=
πb(a23ab+2b2)a=π(a23ab+2b2)s
Iz s=ab proizlazi
P=sPh=sπ(a23ab+2b2)s=π(a23ab+2b2)=πb2(s1)(s2)

Specijalni slučajevi hipocikloide

Dijametar

U slučaju kada je a=2;b;=1s=2
jednačine hipocikloide (dijametra) su x=2bcosθ
y=0
Tačka na kotrljajućem krugu osciluje po prečniku kružnice. Ovo je jedan od najlepših modela koje pokazuje kako pretvoriti kružno kretanje u pravolinijsko i obrnuto.
Dužina luka te hipocikloide je 8b

Deltoida

Za a=3;b=1;s=3 dobijamo trouglastu hipocikloidu (deltoidu, Štajnerovu krivu).
Njene jednačine su
x=2bcosθ+bcos2θ
y=2bsinθbsin2θ
Deltoida ima zanimljivu osobinu da odsječci njenih tangenti unutar krive imaju konstantnu dužinu tj. jedan stap te dužine bi se mogao rotirati unutar nje stalno je dodirujući.
Deltoida ima površinu P=2πb2
Dužina luka je L=16b

Astroida

Za a=4;b=1;s=4 dobijamo astroidu, sa parametarskim jednačinama:
x=3bcosθ+bcos3θ=acos3θ
y=3bsinθbsin3θ=asin3θ
Porijeklo imena astroida može se naći u grčkoj riječi (asteri) čije je značenje zvijezda. Ova kriva je ranije nazivana i kubocikloidom i paraciklom.
Površina astroide je
P=6πb2
Dužina luka je
L=24b.
Za a=21,b=0,s=2,1 dobijamo hipocikloidu
Mali krug poluprečnika b 10 puta treba da obiđe veliki krug poluprečnika a da bi fiksna tačka došla u početni položaj, tj da bi hipocikloida bila zatvorena.
Za a=π;b=1;s=π
Kako je odnos prečnika iracionalan, hipocikloida se nikada neće zatvoriti. Ako bi nastavili kotrljati krug

do beskonačnosti, dobili bi jedan prsten.

Teorema dvostruke generacije

1725. god. Daniel Bernuli je otkrio osobinu hipocikloide poznatu kao teorema dvostruke generacije.
Krug poluprečnika b, koji se kreće po unutrašnjosti kruga poluprečnika a, generiše istu hipocikloidu kao i krug ab poluprečnika krečući se unutar istog kruga.
Ako označimo prvu hipocikloidu sa 𝐻(a,b) a drugu sa 𝐻(a,ab)
na osnovu teoreme dobijamo da je
𝐻(a,b)=𝐻(a,ab)
Ova dva unutrašnja kruga su komplementarna u odnosu na nepokretan krug, tj. zbir njihovih poluprečnika jednak je poluprečniku nepokretnog kruga.
x=(ab)cosθ+bcos(abbθ)
y=(ab)sinθbsin(abbθ)
Zamjenom
b,=ab
φ=abbθ odnosno
θ=aφab=ab,b,φ
imamo
x=b,cos(ab,b,φ)+(ab,)cosφ
y=b,sin(ab,b,φ)(ab,)sinφ
zamjenom redoslijeda sabiraka dobijamo
x=(ab,)cosφ+b,cos(ab,b,φ)
y=(ab,)sinφ+b,sin(ab,b,φ)
Ako u drugoj jednačini koristimo poznate trigonometrijske identitete
cos(φ)=cosφ
sin(φ)=sinφ
i parametra φ sa ω dobićemo parametarske jednačine hipocikloide
𝐻(a,ab), koje su potpuno identicne sa pocetnim jednacinama:
x=(ab,)cosω+b,cos(ab,b,ω)
y=(ab,)sinω+b,sin(ab,b,ω)
Posljedica ove teoreme je
Istu astroidu možemo dobiti i rotacijom kruga poluprečnika 3a4

i rotiracijom kruga poluprečnika a4 unutar fiksiranog kruga poluprečnika a.

Površina hipocikloide

Površina hipocikloide je
πb2(s1)(s2) (b je poluprečnik kruga koji se kreće po unutrašnjosti nepokretnog kruga poluprečnika a i s=a:b je broj svodova hipocikloide, odnosno
Ph=K(s1)(s2)
K je površina kotrljajuće kružnice. Pomoću hipociklogona možemo dobiti formule, čije su granične vrijednosti ekvivalentni sa ovim rezultatima.
Neka je hipociklogon generisan sa pravilnim petnaestouglim i kotrljajućim petouglom. Površinu hipociklogona možemo dobiti tako da iz površine m-ugla izvućemo m/n puta površinu koja je ograničena sa m-uglom i jednim svodom hipociklogona. Površina se sastoji od :n2 trouglova, koji zajedno daju površinu kotrljajućeg n-ugla (označena sa M ), i n1 kružnih isječaka.
Ahq=M+12k=1n1φrk2
12φrk2 je površina k-tog kružnog isječka, a
rk za k=1,2,...,n dužine koje spajaju jedno tjeme n-ugla sa ostalim n1 tjemenima
Kako je ugao kružnog isječka jednak 2πn, moramo ga smanjiti za spoljašnji ugao m-ugla, tj.
φ=2πn2πm
Ahq=M+12k=1n1(2πn2πm)rk2=M+12(2πn2πm)k=1n1rk2=
M+12(2πn2πm)2nR2=M+2R2π(1nm)
gde je R poluprečnik opisane kružnice kotrljajučeg pravilnog n-ugla.
Posmatrajmo niz hipociklogona generisanih sa n-uglom koji se kotrlja unutar m-ugla upisan u krug poluprečnika a, tako da se odnos broja stranica v=m:n pravilnih mnogouglova ne mijenja. Označimo ga sa Hq(n,m).
Prvi član niza je ciklogon generisan sa trouglom koji se kotrlja oko 3v-ugla drugi član niza je generisan sa kvadratom koji se kotrlja oko 4v-ugla .
n-ti član generiše pravilan (n+2) -ugao koji se kotrlja oko ((n+2)v-ugla .
Niz ciklogona je
Hq(3,3v), Hq(4,4v), Hq(5,5v), ...., Hq(n,m)
Stranice n-ugla i m-ugla su jednake dužine pa za svaki član niza vazži da je obim nepokretnog mnogougla v puta veća od kotrljajučeg.
U graničnom slučaju nm zbog m=vn. To znači da smo dobili dvije kruznice, takve da je obim prve kružnice v puta manji od obima druge kružnice, tj i poluprečnici imaju odnos v=m:n. Sto možemo napisati ovako:
mn=ab
gdje je a poluprečnik kružnice K0 opisane oko m-ugla, a b poluprečnik kotrljajuće kružnice :K oko pravilnog n-ugla
Ah=limn[M+2K(1nm)])=K(32mn)
s=m:n
Ph=a2πaAh=s2KsK(32s)=K(s23s+2)=K(s1)(s2)

Reference