Osciliranje

Šablon:Nedostaju izvori Osciliranje ili titranje (lat. oscillare ‚njihanje‘) je vremenski ovisna promjena bilo koje mjerne veličine u nekom sistemu oko srednje vrijednosti. Osciliranje se najčešće proučava u fizici, ali osciliranje postoje, npr. i u biološkim i ekonomskim sistemima.

Mogući oblici osciliranja su:

• Periodično osciliranje
• Harmonijsko osciliranje; posebno periodično osciliranje, koje se kroz Sinusfunkciju matematički jednostavno prikazuje
• Linearno i nelinearno osciliranje

Mehaničko osciliranje

Periodično osciliranje

Primjer harmonijskog titranja
-T: period -t: vrijeme -Y: elongacija -Y0: amplituda

Osciliranje počinje kada tijelo izvedemo iz položaja ravnoteže. Kad se tijelo kreće u jednom smjeru, na njega u suprotnom smjeru djeluje elastična sila F_e koja ga vraća u položaj ravnoteže.

Ubrzanje tijela je promjenljiva i raste s udaljavanjem od položaja ravnoteže:

$m\cdot a=-k\cdot l$

$a=-\frac{k}{m}\cdot l$

gdje je l je udaljenost tijela od položaja ravnoteže – elongacija.

Najveća elongacija (maksimum) je amplituda osciliranja i označava se s X₀, A, ili Y₀.

vrijeme potrebno za jedan u oscilaciju je T – period:

$T=\frac{t}{N}$

gdje je t je proteklo vrijeme, a N je broj oscilacija.

Omjer broja oscilacija i proteklog vremena je ν ili f – frekvencija osciliranja:

$\nu =\frac{N}{t}=\frac{N}{N\cdot T}=\frac{1}{T}$

Ako je vrijeme oscilacije manje (kraće) frekvencija osciliranja je veća (viša).

Također pogledajte

• Frekvencija
• Ritam

Vanjski linkovi

• Harmonijsko osciliranje

Vanjski linkovi

• [1] (njem.)