Površinska svjetlost

Površinska svjetlost je sjajnost određenog dijela neba . Ona se koristi u astronomiji za obuhvatanje sjajnosti svemirskih objekata poput galaksija koji zauzimaju veliki prostor.

Ona se izražava u sjajnosti po prostornom uglu s mjernom jedinicom:

$B=\frac{L}{\mathrm{\Omega }}=\frac{mag}{arcse{c}^2}$ .

Svjetleće površine se na Zemlji izražavaju:

$B=\frac{L}{\mathrm{\Omega }}=\frac{cd}{m^2}$

Za upotrebu u astronomiji ove mjerne jedinice se preračunavaju.

Površinska svjetlost se izračuna za svaki objekat i neovisina je od razdaljine.

Oko 50% do sada otkrivenih galaksija imaju veoma slabu površinsku svjetlost. Njihove zvijezde su relativno mlade odnosno nerazvijene zbog odsustva teških elemenata.

Vanjski linkovi

Površinska svjetlost, lekcija na univerzitetu astronomije i fizike Ontario Kanada učitano 12.01.2014 eng.