Lawsonov kriterij

Lawsonov kriterij je brojčani izraz efikasnosti koji se koristi u istraživanju nuklearne fuzije. On uspoređuje brzinu energije koju generišu reakcije fuzije unutar fuzijskog goriva sa brzinom gubitaka energije u okolinu. Kada je stopa proizvodnje viša od stope gubitka, sistem će proizvoditi neto energiju. Ako gorivo uhvati dovoljno te energije, sistem će postati samoodrživ i kaže se da će se zapaliti.
Koncept je prvi razvio John D. Lawson u povjerljivom radu iz 1955. koji je deklasifikovan i objavljen 1957.[1] Kako je prvobitno formulisan, Lawsonov kriterij daje minimalnu potrebnu vrijednost za proizvod gustine plazme (elektrona) ne i "vrijeme zadržavanja energije" što dovodi do neto izlazne energije.
Kasnija analiza je sugerisala da je korisnija vrijednost trostruki proizvod gustine, vremena zatvaranja i temperature plazme T. Trostruki proizvod također ima minimalnu potrebnu vrijednost, a naziv "Lawsonov kriterij" može se odnositi na ovu vrijednost.
Dana 8. augusta 2021., istraživači u Nacionalnom postrojenju za paljenje Lawrence Livermore National Laboratory u Kaliforniji potvrdili su da su proizveli prvo uspješno paljenje reakcije nuklearne fuzije koja je nadmašila Lawsonove kriterije u eksperimentu.[2]