Integro-diferencijalna jednačina

Izvor: testwiki
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Šablon:Nedostaju izvori

Integro-diferencijalna jednačina je jednačina koja uključuje i integrale i derivacije funkcije.

Opšta linearna integro-diferencijalna jednačina prvog reda ima oblik

ddxu(x)+x0xf(t,u(t))dt=g(x,u(x)),u(x0)=u0,x00.

Kao što je tipično kod diferencijalnih jednačina, dobijanje rješenja zatvorenog oblika može često biti teško. U relativno malo slučajeva gdje se rješenje može naći, često se koristi neka vrsta integralne transformacije, gdje se problem prvo transformiše u algebarski. U takvim situacijama, rješenje problema može se dobiti primjenom inverzne transformacije na tu algebarsku jednačinu.

Primjer

Razmotrimo sljedeći problem prvog reda,

u(x)+2u(x)+50xu(t)dt={1,x00,x<0withu(0)=0.

Laplaceova transformacija je definisana preko,

U(s)={u(x)}=0esxu(x)dx.

Nakon Laplaceova transformacije član po član i korištenja pravila za derivaciju i integraciju, integro-diferencijalna jednačina se prebacuje u sljedeću algebarsku jednačinu,

sU(s)u(0)+2U(s)+5sU(s)=1s.

Time je,

U(s)=1s2+2s+5.

Inverznom Laplaceovom transformacijom korištenjem metoda konturne integracije dobijamo

u(x)=12exsin(2x).

Primjene

Integro-diferencijalne jednačine opisuju mnoge situacije iz nauke i inženjerstva. Posebna važna oblast primjene je kod analize električnih kola.

Aktivnost međudjelujućih inhibitorskih i ekscitacijskih neurona može se opisati sistemom integro-diferencijalnih jednačina (pogledajte kao primjer članak Wilson-Cowanov model).

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Reference

  • Vangipuram Lakshmikantham, M. Rama Mohana Rao, “Theory of Integro-Differential Equations”, CRC Press, 1995