Cotlar–Steinova lema

Izvor: testwiki
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Šablon:Nedostaju izvori U matematici, u oblasti funkcionalne analize, Cotlar–Steinova lema skore ortogonalnosti, koja je naziv dobila po matematičarima Mischai Cotlaru i Eliasu Steinu. Može se koristiti za dobijanje informacija o operatorskoj normi operatora, koji djeluje iz jednog Hilbertovog prostora u drugi, kada se operator može razložiti u skoro ortogonalne dijelove.

Originalnu verziju ove leme (za samopridružene i međusobno komutativne operatore) dokazao je Mischa Cotlar 1955. godine, što ga je dovelo do zaključka da je Hilbertova transformacija neprekidni linearni operator u L2, bez korištenja Fourierove transformacije.

Cotlar–Steinova lema skore ortogonalnosti

Neka E,F budu dva Hilbertova prostora. Razmotrimo familiju operatora Tj, j, gdje je svaki Tj neprekidni linearni operator iz E u F.

Naznačimo

ajk=TjTkFF,bjk=TjTkEE.

Familija operatora Tj:EF, j, je skoro ortogonalna ako je

A=maxjkajk<,B=maxjkbjk<.

Cotlar–Steinova lema kaže da ako je Tj skoro ortogonalno, tada red jTj konvergira u topologiji jakog operatora, i da je

jTjEFAB.

Primjer

Slijedi primjer ortogonalne familije operatora. Razmotrimo matrice beskonačnih dimenzija

T=[100010001]

i, također

T1=[100000000],T2=[000010000],T3=[000000001],.

Tada je Tj=1 za svako j, odakle slijedi da red jTj ne konvergira u topologiji uniformnog operatora.

Ipak, pošto je TjTk=0 i TjTk=0 za jk, Cotlar–Steinova lema skore ortogonalnosti govori nam da

T=jTj

konvergira u topologiji jakog operatora, te da je ograničen sa 1.

Reference

  • Mischa Cotlar, A combinatorial inequality and its application to L2 spaces, Math. Cuyana 1 (1955), 41-55
  • Elias Stein, Harmonic Analysis: Real-variable Methods, Orthogonality and Oscillatory Integrals. Princeton University Press, 1993. Šablon:ISBN

Vanjski linkovi