Razlika između verzija stranice "Dirichletov red"

Izvor: testwiki
Idi na navigaciju Idi na pretragu
imported>Palapa
No edit summary
 
(Nema razlike)

Trenutna verzija na dan 4 juli 2024 u 21:53

U matematici, Dirichletov red[1][2] je svaki red oblika

n=1anns,

gdje su s i an, (n = 1, 2, 3, ...) kompleksni brojevi.

Dirichletov red igra mnogo važnih uloga u analitIčkoj teoriji brojeva. Najčešća definicija Riemannove zeta-funkcije je Dirichletov red, kao što su Dirichletove L funkcije. Pretpostavlja se da se Selbergova klasa redovao pokorava generalizovanoj Riemannovoj hipotezi. Red je dobio ime u čast Johann Peter Gustav Lejeune Dirichleta.

Primjeri

Najpoznatiji Dirichletov red je

ζ(s)=n=11ns,

što predstavlja Riemannovu zeta-funkciju. Drugi je:

1ζ(s)=n=1μ(n)ns

gdje je μ(n) Möbiusova funkcija. Ovaj i mnogi drugi redovi mogu se dobiti primjenom Möbiusove formule inverzije i Dirichletove konvolucije na poznate redove. Na primjer, za dati Dirichletov karakter χ(n) dobija se

1L(χ,s)=n=1μ(n)χ(n)ns

gdje je L(χ,s) Dirichletova L funkcija.

Drugi identiteti su

ζ(s1)ζ(s)=n=1φ(n)ns

gdje je φ(n) Eulerova fi funkcija, i

ζ(s)ζ(sa)=n=1σa(n)ns
ζ(s)ζ(sa)ζ(sb)ζ(sab)ζ(2sab)=n=1σa(n)σb(n)ns

gdje je σa(n) sigma funkcija. Drugi identiteti sa funkcijom d0 su

ζ3(s)ζ(2s)=n=1d(n2)ns
ζ4(s)ζ(2s)=n=1d(n)2ns.

Logaritam zeta-funkcije dat je sa

logζ(s)=n=2Λ(n)log(n)1ns

za Re(s) > 1. Ovdje je Λ(n) von Mangoldtova funkcija. Logaritamska derivacija je tada

ζ(s)ζ(s)=n=1Λ(n)ns.

Zadnje dvije formule su specijalni slučajevi općenitijeg odnosa derivacija Dirichletovog reda, datog ispod.

Za datu Liouvilleovu funkciju λ(n), imamo

ζ(2s)ζ(s)=n=1λ(n)ns.

Još jedan primjer uključuje Ramanujanovu sumu:

σ1s(m)ζ(s)=n=1cn(m)ns.

Analitičke osobine Dirichletovog reda: apscisa konvergencije

Za dati niz {an}nN kompleksnih brojeva pokušavamo odrediti vrijednost

f(s)=n=1anns

kao funkcije kompleksne promjenljive s. Kako bi ovo imalo smisla, moramo odrediti osobine konvergencije za gornji bekonačani red:

Ako je {an}nN ograničen niz kompleksnih brojeva, tada odgovarajući Dirichletov red f konvergira apsolutno na otvorenoj poluravni s tako da je Re(s) > 1. Općenitije, ako je an = O(nk), red konvergira apsolutno na poluravni Re(s) > k + 1.

Ako je skup suma an + an + 1 + ... + an + k ograničen sa n i k ≥ 0, tada gornji beskonačni red konvergira na otvorenoj poluravni s tako da vrijedi Re(s) > 0.

U oba slučaja f je analitička funkcja odgovarajuće otvorene poluravni.

Općenito, apscisa konvergencije Dirichletovg reda je prekid realne ose vertikalne linije u kompleksnoj ravni, takav da postoji konvergencija sa lijeve, a divergencija sa desne strane. Ovo je analogno za Dirichletov red radijusa konvergencije za potencijalne redove. Slučaj kod Dirichletovog reda je komplikovan, jer se apsolutna konvergencija i uniformna konvergencija mogu javiti u različitim poluravnima.

Derivacije

Za dato

F(s)=n=1f(n)ns

za potpuno multiplikativnu funkciju ƒ(n), te pretpostavljajući da red konvergira za Re(s) > σ0, dobijamo da

F(s)F(s)=n=1f(n)Λ(n)ns

konvergira za Re(s) > σ0. Ovdje, Λ(n) je von Mangoldtova funkcija.

Proizvodi

Pretpostavimo

F(s)=n=1f(n)ns

i

G(s)=n=1g(n)ns.

Ako su oba F(s) i G(s) apsolutno konvergentni za s > a i s > b tada imamo

12TTTdtF(a+it)G(bit)dt=n=1f(n)g(n)nab kako T.

Ako je a = b i ƒ(n) = g(n) imamo

12TTTdt|F(a+it)|2dt=n=1[f(n)]2n2a kako T.

Transformacije integrala

Mellinova transformacija Dirichletovog reda data je Perronovom formulom.

Također pogledajte

Reference

Šablon:Refspisak

Vanjski linkovi