Glutation peroksidaza
Glutation peroksidaze – GPx (EC 1.11.1.9), CAS broj:9013-66-5 – je opći naziv porodice enzima sA peroksidaznom aktivnošću koja ima glavnu biološku ulogu u zaštiti organizma od oksidacijskih oštećenja. Biohemijska funkcija of glutatione peroksidaze je redukcija lipidnih hidroperoksidaza u odgovarajuće alkohole i redukcija slobodnog vodik-peroksida u vodu.[1][2][3][4][5] [6][7][8]
Ova peroksidaza katalizira slijedeću hemijsku reakciju:
- 2 glutation + H2O2 glutation disulfid + 2H2O
Dobijeni protein sadrži selenocisteinski ostatak. Steroid i lipidni hidroperoksidi mogu da deluju kao akceptori.
Isozimi
Nakoliko izozima kodiraju različiti geni, koji variraju po ćelijskoj lokaciji i specifičnoti supstrata. Glutatiione perokidaza 1 (GPx1), koja je najčešća verzija, nađena je u citoplazmi skoro svih sisarskih tkiva, a preferirani supstrat je vodik-peroksid. Glutation peroksidaza 4 (GPx4) ima visoku sklonost za lipidne hidroperoksidaze. Ispoljava se u skoro svakoj sisarskoj ćeliji, na mnogo nižim razinama. Glutation peroksidaza 2 je intestinalni i vanćelijski enzim, dok je glutation peroksidaza 3 vanćelijska, posebno učestala u plazmi.[9] Dosad je kod čovjeka identificirano osam različitih izoformi glutation peroksidaze (GPx1-8).
| Gen | Lokus | Enzim |
| GPX1 | Hromosom 3 p21.3 | Glutation peroksidaza 1 |
| GPX2 | Hromosom 14 q24.1 | Glutation peroksidaza 2 (gastrointestinalna) |
| GPX3 | Hromosom 5 q23 | Glutation peroksidaza 3 (plazma) |
| GPX4 | Hromosom 19 p13.3 | Glutation peroksidaza 4 (fospolipid hidroperoksidaza) |
| GPX5 | Hromosom 6 p21.32 | Glutation peroksidaza 5 (epididimski androgen-vezani protein) |
| GPX6 | Hromosom 6 p21 | Glutatione peroksidaza 6 (olfaktorna) |
| GPX7 | Hromosom 1 p32 | Glutation peroksidaza 7 |
| GPX8 | Hromosom 5 q11.2 | Glutation peroksidaza 8 (navodna) |
Reacija
Glavna reakcija koju katalizita glutation perokidaza je:
- 2GSH + H2O2 → GS–SG + 2H2O
gdje je GSH reducirani monomerni glutation, a GS–SG glutation disulfid. Mehanizam uključuje oksidaciju selenola u selenocisteinskom ostatku putem vodik peroksida. Ovaj roces daje izvedenice sa selenenskom kiselinskom (RSeOH) grupom. Selenenska kiselina se tada pretvara u povratno pretvara u selenol, u tri koraka, koji počinju kada GSH formira GS-SeR i vodu. Druga molekula GSH reducira GS-SeR međuprodukt nazad u selenol, otpuštajući GS-SG kao sporedni proizvod. Pojednostavljeni prikaz je:[10]
- RSeH + H2O2 → RSeOH + H2O
- RSeOH + GSH → GS-SeR + H2O
- GS-SeR + GSH → GS-SG + RSeH
Glutation redutaza zatim reducira oksiidirani glutatione i completira ciklus:
- GS–SG + NADPH + H+ → 2 GSH + NADP+.
Struktura
Sisarske GPx1, GPx2, GPx3 i GPx4 su selenij-sadržavajući enzimi, dok je GPx6 selenoprotein, kod ljudi sda cistein-sadržavajućim homologom kof glodara. GPx1, GPx2 i GPx3 su homotetramerni proteini, dok GPx4 ima monomernu strukturu. Kao sastavnice ćelijskih i supćelijskih membrana, jako zavise o glutation peroksidazi, dok sam antioksidativni zaštitni sistem jako zavisi od prisustva selenija.
Također pogledajte
Reference
Vanjski linkovi
- ↑ Šablon:Cite journal
- ↑ Šablon:Cite journal
- ↑ Šablon:Cite journal
- ↑ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, Šablon:ISBN.
- ↑ Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, Šablon:ISBN.
- ↑ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, Šablon:ISBN.
- ↑ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, Šablon:ISBN.
- ↑ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, Šablon:ISBN.
- ↑ Šablon:Cite journal
- ↑ Šablon:Cite journal