Fiksacijski indeks

Izvor: testwiki
Datum izmjene: 5 januar 2022 u 17:21; autor: imported>InternetArchiveBot (Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0.8.5)
(razl) ← Starija izmjena | Trenutna verzija (razl) | Novija izmjena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Fiksacijski indeks (FST) jest mjera populacijske diferencijacije zbog njene genetičke strukture. Obično se procjenjuje na osnovu podataka o genetičkom polimorfizmu, kao što su jednonukleotidni polimorfizam (SNP) ili mikrosateliti. Kao poseban oblik Wrightove F-statistike, to je jedna od najčešće korištenih statistika u populacijskoj genetici.[1]

Definicija

Dvije uobičajene definicije za FST na datom lokusu zasnivaju se na varijansi alelnih frekvencija između populacija i vjerovatnoći njihovog identiteta preko predaka. Ako je p¯ je frekvencija alela u ukupnoj populaciji, σS2 je varijansa frekvencije alela među različitim subpopulacijama, mjerena njihovom veličinom, a σT2 je varijansa alelnog stanja u ukupnoj populaciji, FST je definiran kao:[2]

FST=σS2σT2=σS2p¯(1p¯)

Ova definicija, po Wrightovom FST mjeri iznos genetičke varijanse kojim se može objasniti struktura populacije. Također se može smatrati i dijelom ukupne različitosti koja nije posljedica prosječne različitosti unutar subpopulacija, Tu se različitost mjeri vjerojatnošću da su dva nasumično odabrana alela različita. Može se također uzeti da je

2p(1p).
Ako frekvencija alela u itoj populaciji iznosi pi , a relativna veličina ite populacije je ci, tada

FST=p¯(1p¯)cipi(1pi)p¯(1p¯)=p¯(1p¯)p(1p)p¯(1p¯)

Alternativno,[3]

FST=f0f¯1f¯,

gdje f0 je vjerovatnoća identiteta pretka dvije individue data tako da su one u istoj subpopulaciji, a f¯ je vjerovatnoća da su dvije individue iz ukupne populacije identične po porijeklu. Upotreba ove definicije, FST može se interpretirati koliko su bliske dvije individue iste subpopulacijebliskear, u poređenju sa ukupnom populacijom. Ako je stopa mutacija niska, ova interpretacija može naći eksplicitnije veze vjerovatnoće identiteta porijekla koalescentnog vremenskog puta: ako T0 i T označavaju prosječno vrijeme koalescencije individua iz iste subpopulacije i ukpne populacije. Tada je

FST1T0T

Ova formulacija se odnosi na prosjek koji se očekuje procjenom genetičkih podataka, a vodi ka razvoju različitih obrazaca procjene FST.

Procjene

U praksi, ni jedak kvantitet upotrebljen za definicije može se lako proračunati. Posljedica je da različiti estimatori predlažu i različite procjene. Primjer je procjena koja je primjenljiva na podatke o DNK sekvencama:

FST=πbetweenπwithinπbetween,

gdje πbetween and πwithin predstavlja prosjek broja razlika u uparivanju dvije individue iz različitih subpopulacija (πbetween) ili iz iste (πwithin) subpopulacije. Prosjek parnih razlika među populacijama može se izračunati kao suma međuparnih razlika podijeljenih brojem parova. Međutim, ova procjena FST je pristrasna kada je veličina uzorka mala ili varira među proučavanim populacijama. Stoga se za izračunavanje FST u praksi primijenjuju složenije metode. Dvije od najrasprostranjenijih procedura su pokazatelji prema Weiru i Cockerhamu (1984. -)[4], prilagođena za analizu molekulske genetičke raznolikosti.

Interpretacija

Ovo poređenje genetičke varijabilnosti unutar i između populacija se često koristi u primijenjenoj populacijskoj genetici. Vrijednosti se kreću od 0 do 1, pri čemu nulta vrijednost podrazumijeva potpunu panmiksiju, što znači da se jedinke dvije posmatrane populacije slobodno pare. Vrijednost 1 podrazumijeva da se sve genetičke varijacije objašnjavaju strukturom populacije, a da dvije poređene populacije se međusobno genetički ne raznolikuju. Za idealizirane modele poput Wrightovog, tj. model otoka otoka, FST može se koristiti za procjenu stope migracija. Prema tom modelu, ta stopa je:

M^12(1FST1).

Interpretacija FST može biti teško kada su analizirani podaci visoko polimorfni. U ovom slučaju, vjerojatnost identiteta porijekla je vrlo niska i FST može imati proizvoljno nisku gornju granicu, što bi moglo dovesti do pogrešnog tumačenja podataka. Također, strogo govoreći FST nije genetička udaljenost, jer ne zadovoljava „trokut nejednakosti“. Kao posljedica toga, i dalje se razvijaju novi obrasci za mjerenje genetičke diferencijacije.

FST u ljudskim populacijama

Mešunarodni HapMap projekat International HapMap Project, za grananje populacijskog stabla po FST procjenjuje primjenom SNP podataka. Preko autosoma, FST je procijenjen na 0,12. Značaj ove FST vrijednosti kod ljudi je još sporan. Kao što FST nula znači da nema divergencije između populacija, FSTje jedan od indikakora stanja kompletne izolacije populacija.

Antropolozi često citiraju rad Richarda Lewontina iz 1972. koji je došao do sličnih vrijednosti i tumače ovaj iznos kao male biološke razlike između ljudskih rasa.[1][5] S druge strane, Harpending je tvrdio da ova vrijednost FST = 0,12, na svjetskoj razini, podrazumijeva da je Šablon:Citat[6]

Autosomna genetička distanca na bazi SNP

Interkontinentalna autosomna genetička distanca na bazi SNP markera
[7]
Evropa (CEU) Subsaharska Afrika (Yoruba) Istočna Azija (Japanci)
Subsaharska Afrika (Yoruba) 0,153
Istočna Azija (Japanci) 0,111 0,190
Istočna Azija (Kinezi) 0,110 0,192 0,007
Intraevropko/mediteranske autosomne genetičke distance na bazi SNP markera
[7][8]
Italijani Palestinci Šveđani Finci Španci Nijemci Rusi Francuzi Grci
Palestinci 0,0064
Šveđani 0,0064-0,0090 0,0191
Finci 0,0130-0,0230 0,0050-0,0110
Španci 0,0010-0,0050 0,0101 0,0040-0,0055 0,0110-0,0170
Nijemci 0,0029-0,0080 0,0136 0,0007-0,0010 0,0060-0,0130 0,0015-0,0030
Rusi 0,0088-0,0120 0,0202 0,0030-0,0036 0,0060-0,0120 0,0070-0,0079 0,0030-0,0037
Francuzi 0,0030-0,0050 0,0020 0,0080-0,0150 0,0010 0,0010 0,0050
Grci 0,0000 0,0057 0,0084 0,0035 0,0039 0,0108

Programi procjene FST

Moduli ca izračunavanje FST

Reference

Šablon:Reference

Također pogledajte

Vanjski linkovi

  1. 1,0 1,1 Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, Šablon:ISBN.
  2. Šablon:Cite journal
  3. Durrett R. (2012): Probability models for DNA sequence volution|url=http://books.google.com/books?id=o4_bMHy7jFoC, 2008, Springer Verlag, Berlin, Šablon:ISBN.
  4. Šablon:Cite journal
  5. Šablon:Cite journal
  6. Šablon:Cite journal
  7. 7,0 7,1 Šablon:Cite journal, see table Šablon:Webarchive
  8. Šablon:Cite journal, see table
  9. Šablon:Cite doi