Parcijalna integracija

Izvor: testwiki
Datum izmjene: 3 februar 2023 u 16:10; autor: imported>WumpusBot (Primjeri: razne ispravke)
(razl) ← Starija izmjena | Trenutna verzija (razl) | Novija izmjena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Šablon:Nedostaju izvori Šablon:Kalkulus U kalkulusu, i generalno, u matematičkoj analizi, parcijalna integracija je pravilo koji transformiše integrale proizvoda funkcija je druge, vjerovatno jednostavnije integrale. Do ovog pravila dolazimo preko diferencijacije pravila derivacije proizvoda.

Pravilo

Pretpostavimo da su f(x) i g(x) dvije više puta diferencijabilne funkcije. Tada pravilo parcijalne integracije kaže da kada imamo intervale sa krajnjim tačkama a i b, dobijamo abf(x)g(x)dx=[f(x)g(x)]ababf(x)g(x)dx gdje koristimo standardne oznake

[f(x)g(x)]ab=f(b)g(b)f(a)g(a).

Pravilo se dokazuje pravilom derivacije proizvoda i fundamentalnom teoremom kalkulusa. Zbog toga je

f(b)g(b)f(a)g(a) =abddx(f(x)g(x))dx
=abf(x)g(x)dx+abf(x)g(x)dx.

U tradicionalnom kalkulusu, ovo pravilo se koristi kod neodređenog integrala u formi

f(x)g(x)dx=f(x)g(x)f(x)g(x)dx,

ili u kraćoj formi, ako napišemo u = f(x), v = g(x) i diferencijali du = f′(x) dx i dv = g′(x) dx. Tada je u formi u kojoj je najčešće susrećemo:

udv=uvvdu.

Primjeri

Kako bi izračunali

xcos(x)dx

napišemo:

u = x, tako da je du = dx,
dv = cos(x) dx, tako da je v = sin(x).

Zatim:

xcos(x)dx=udv=uvvdu=xsin(x)sin(x)dx=xsin(x)+cos(x)+C

gdje je C arbitražna konstanta integracije.

Ako iznova koristimo parcijalnu integraciju, integrali kao što su

x3sin(x)dxilix2exdx

mogu se izračunati veoma lagano: ponavljanje ovog postupka smanjuje potenciju x za jedan.

Interesantan primjer je sljedeći:

excos(x)dx

gdje se, na kraju, ne mora primjenjivati stvarna integracija.

Kod ovog primjere, parcijalna integracija se primjeni dva puta. Kao prvo, napišimo:

u = cos(x); tako da je du = -sin(x)dx
dv = exdx; tako da je v = ex

Zatim:

excos(x)dx=excos(x)+exsin(x)dx

Sada, kako bi izračunali integral koji nam je ostao, ponovo koristimo parcijalnu integraciju, sa:

u = sin(x); du = cos(x)dx
v = ex; dv = exdx

Zatim:

exsin(x)dx =exsin(x)excos(x)dx

Sklopivši sve to zajedno, dobijamo

excos(x)dx=excos(x)+exsin(x)excos(x)dx

Primijetimo da se isti integral pojavljuje na obje strane jednačine. Prebacimo sve na jednu stranu i dobijamo:

2excos(x)dx=ex(sin(x)+cos(x))
excos(x)dx=ex(sin(x)+cos(x))2

Još dva dobro poznata primjera primjene parcijalne integracije je kada je funkcija izražena kao proizvod 1 i same sebe.

Prvi primjer je ∫ ln(x) dx. Ovo pišemo kao:

ln(x)1dx

Napišimo:

u = ln(x); du = 1/x dx
v = x; dv = 1·dx

Zatim:

ln(x)dx =xln(x)xxdx
=xln(x)1dx
ln(x)dx=xln(x)x+C
ln(x)dx=x(ln(x)1)+C

gdje je, ponovo, C arbitražna konstanta integracije

Drugi primjer je ∫ arctan(x) dx, gdje je arctan(x) inverzna tangensna funkcija. Ovo ponovo napišemo kao:

arctan(x)1dx

Napišimo:

u = arctan(x); du = 1/(1+x2) dx
v = x; dv = 1·dx

Zatim:

arctan(x)dx =xarctan(x)x1+x2dx
=xarctan(x)12ln(1+x2)+C

koristeći kombinaciju pravilo inverzne derivacije složene funkcije i uslov integriranja prirodnog logaritma.

Više dimenzije

Šablon:Proširiti sekciju

Kulturološke reference

Vanjski linkovi