Heliofita
Biljke sunčanice ili heliofite su zbog nesmetane izgradnje sopstvenih strukura i metabolizma prilagođene na staništa s vrlo jakom osunčanošću. Solarne biljke su, naprimjer, divizma, vrijesak, majčina dušica i mehki čičak, bijela djetelina, većina ruža i duge. Oni su česte na otvorenim terenima, stijenama, livadama, planinskim pašnjacima i dugim prisojnim pozicijama.[1][2]
Posebna obilježja ovih biljaka uključuju grube sitne listove sa dlačicama i voskom za zaštitu od prekomjernog svjetlosnog zračenja i gubitka vode. U građi, listovi razlikuju se po čestim dvostrukim palisadnim slojevima. Hloroplasti imaju zaštitne dodatke kao što su karotenoidi i enzimi, kao i akumulaciju reaktivnih vrsta kisika da se izbjegne toksični učinak. Osim toga, tu su još i stome na listovima i zelenim izdancima, kako bi se omogućila bolja razmjena plinova. To ujedno povrćava i mogućnosti fotosinteze.[3][4]
Za razliku od biljaka sjene, heliofite imaju visoku tačku kompenzacije svjetlosti, a za to im je potreban veći intenzitet osvjetljenja za efikasno usvajanje ugljen-dioksida. Lišće sunčanica, u tom pogledu, ima vrlo velike kapacitete, do
.
Međutim, one imaju veći bazni metabolizam u odnosu na ostale listove.