Razlika između verzija stranice "Magnetizacija"

Izvor: testwiki
Idi na navigaciju Idi na pretragu
imported>Panasko
 
(Nema razlike)

Trenutna verzija na dan 26 august 2024 u 09:14

Šablon:Elektromagnetizam U klasičnom elektromagnetizmu, magnetizacija je vektorsko polje koje izražava gustoću trajnih ili induciranih magnetnih dipolnih momenata u magnetskom materijalu. Shodno tome, fizičari i inženjeri obično definišu magnetizaciju kao količinu magnetnog momenta po jedinici zapremine.[1] Predstavljen je pseudovektorom M. Magnetizacija se može uporediti s električnom polarizacijom, koja je mjera odgovarajućeg odgovora materijala na električno polje u elektrostatici.

Magnetizacija također opisuje kako materijal reagira na primijenjeno magnetsko polje, kao i način na koji materijal mijenja magnetsko polje, i može se koristiti za izračunavanje sila koje proizlaze iz tih interakcija.

Porijeklo magnetnih momenata odgovornih za magnetizaciju mogu biti ili mikroskopske električne struje koje su rezultat kretanja elektrona u atomima, ili spin elektrona ili jezgara. Neto magnetizacija je rezultat uzvrata materijala na vanjsko magnetno polje.

Paramagnetski materijali imaju slabu indukovanu magnetizaciju u magnetnom polju, koja nestaje kada se magnetsko polje ukloni. Feromagnetski i ferimagnetni materijali imaju jaku magnetizaciju u magnetnom polju, i mogu se magnetizirati da bi imali magnetizaciju u odsustvu vanjskog polja, postajući trajni magnet. Magnetizacija nije nužno ujednačena unutar materijala, ali može varirati između različitih tačaka.

Definicija

Polje magnetizacije ili M-polje može se definirati prema sljedećoj jednačini:𝐌=d𝐦dVGdje je d𝐦 elementarni magnetni moment i dV je element volumena; drugim riječima, M-polje je raspodjela magnetnih momenata u dotičnom području ili mnogostrukosti. Ovo je bolje ilustrovano kroz sljedeću relaciju:𝐦=𝐌dVgdje je m običan magnetni moment, a trostruki integral označava integraciju po volumenu. Ovo čini M-polje potpuno analognim električnom polarizacijskom polju, ili P-polju, koje se koristi za određivanje električnog dipolnog momenta p, generiranog od strane sličnog područja ili mnogostrukosti s takvom polarizacijom𝐩=d𝐩dV,𝐩=𝐏dVGdje je d𝐩 elementarni električni dipolni moment.

Te definicije P i M kao "trenutaka po jedinici volumena" su široko prihvaćene, iako u nekim slučajevima mogu dovesti do nejasnoća i paradoksa.[2]

M-polje se mjeri u amperima po metru (A/m) u SI jedinicama.[3]

Demagnetizacija

Demagnetizacija je smanjenje ili eliminacija magnetizacije.[4] Jedan od načina da se to uradi je da se objekat zagrije iznad njegove Curijeve temperature, gdje toplotne fluktuacije imaju dovoljno energije da prevaziđu interakcije razmjene, izvor feromagnetskog reda, i unište taj red. Drugi način je da se izvuče iz električne zavojnice kroz koju prolazi naizmjenična struja, stvarajući polja koja se suprotstavljaju magnetizaciji.[5]

Jedna od primjena demagnetizacije je uklanjanje neželjenih magnetnih polja. Na primjer, magnetna polja mogu ometati elektronske uređaje kao što su mobilni telefoni ili kompjuteri, kao i strojnu obradu tako što će reznice prianjati za svoje roditelje.[5]

Također pogledajte

Reference

Šablon:Reference