Izvorni kôd stranice Jod

{{Infokutija hemijski element
| Hemijski element = Jod
| Simbol = I
| Atomski broj = 53
| Serija = [[Halogeni elementi]]
| Grupa = 17
| Perioda = 5
| Blok = p
| Slika = [[Datoteka:Iod kristall.jpg|180px]]
| Boja serije = Khaki
| Izgled = ljubičast-tamno siv, sjajan
| Zastupljenost = 6 · 10<sup>−6</sup><ref name="harry" />
| Atomska masa = 126,90447<ref name="ciaw" />
| Atomski radijus = 140
| Atomski radijus izračunat = 115
| Kovalentni radijus = 139
| Van der Waalsov radijus = 198
| Elektronska konfiguracija = <nowiki>[</nowiki>[[Kripton|Kr]]<nowiki>]</nowiki> 4d<sup>10</sup> 5s<sup>2</sup> 5p<sup>5</sup>
| Elektroni u energetskom nivou = 2, 8, 18, 18, 7
| Izlazna energija = 
| Energija ionizacije_1 = 1008,4
| Energija ionizacije_2 = 1845,9
| Energija ionizacije_3 = 3180
| Agregatno stanje = čvrsto
| Mohsova skala tvrdoće = 
| Struktura kristala = [[Ortorompski kristalni sistem|ortorompska]]
| Gustoća = 4,94 g/cm<sup>3</sup>
| Gustoća_K = 
| Koeficijent termalne ekspanzije = 83 · 10<sup>-6</sup><ref name="persys" />
| Magnetizam = dijamagnetičan (<math>\chi_{m}</math>= −4,3 · 10<sup>−5</sup>)<ref name="crc" />
| Tačka topljenja_K = 386,85
| Tačka topljenja_C = 113,70
| Tačka ključanja_K = 457,2<ref name="zhang" /> 
| Tačka ključanja_C = 184
| Molarni volumen =  25,72 · 10<sup>−6</sup>
| Toplota isparavanja = 41,6<ref name="zhang" /> 
| Toplota topljenja = 7,76
| Pritisak pare = 35<ref name="gestis" />
| Pritisak pare_K = 298
| Brzina zvuka =  
| Brzina zvuka_K = 
| Specifična toplota = 214<ref name="lide" />
| Specifična toplota_K = 298,15
| Specifična električna provodljivost = 
| Specifična električna provodljivost_K = 
| Toplotna provodljivost = 0,449
| Toplotna provodljivost_K = 
| Oksidacioni broj =  ±1, 3, 5, 7
| Oksidi = 
| Elektrodni potencijal = 0,536 (I<sub>2</sub> + 2 e<sup>−</sup> → 2 I<sup>−</sup>)
| Elektronegativnost = 2,66
| Oznaka upozorenja = {{Oznake upozorenja|Xn|N}}
| Oznake upozorenja R = {{Oznake upozorenja R|20/21|50}}
| Oznake upozorenja S = {{Oznake upozorenja S|(2)|23|25|61}}
| Radioaktivan = Ne
| Izotopi = 
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = I
| Maseni broj = 123
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 13,2235 [[Sat (jedinica)|h]]
| Tipraspada1ZM = [[Elektronski zahvat|ε]], [[gama zračenje|γ]]
| Tipraspada1ZE = 1,2 + 0,16
| Tipraspada1ZP = [[Telur|<sup>123</sup>Te]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = I
| Maseni broj = 125
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 59,408 [[dan|d]]
| Tipraspada1ZM = [[Elektronski zahvat|ε]]
| Tipraspada1ZE = 0,186
| Tipraspada1ZP = [[Telur|<sup>125</sup>Te]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 2
| Simbol = I
| Maseni broj = 126
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 13,11 [[dan|d]]
| Tipraspada1ZM = [[Elektronski zahvat|ε]]
| Tipraspada1ZE = 2,155
| Tipraspada1ZP = [[Telur|<sup>126</sup>Te]]
| Tipraspada2ZM = [[Beta-zraci|β<sup>−</sup>]]
| Tipraspada2ZE = 1,258
| Tipraspada2ZP = [[Ksenon|<sup>126</sup>Xe]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 0
| Simbol = I
| Maseni broj = 127
| Rasprostranjenost u prirodi = '''100'''
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 2
| Simbol = I
| Maseni broj = 128
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 24,99 [[minuta|min]]
| Tipraspada1ZM = [[Beta-zraci|β<sup>−</sup>]]
| Tipraspada1ZE = 2,118
| Tipraspada1ZP = [[Ksenon|<sup>128</sup>Xe]]
| Tipraspada2ZM = [[Elektronski zahvat|ε]]
| Tipraspada2ZE = 1,251
| Tipraspada2ZP = [[Telur|<sup>128</sup>Te]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = I
| Maseni broj = 129
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 1,57 · 10<sup>7</sup> [[godina|god]]
| Tipraspada1ZM = [[Beta-zraci|β<sup>−</sup>]]
| Tipraspada1ZE = 0,194
| Tipraspada1ZP = [[Ksenon|<sup>129</sup>Xe]]
}}
}}
'''Jod''' ({{jez-la|iodum}}) jeste hemijski element sa [[hemijski simbol|simbolom]] '''I''' (prije uvođenja međunarodnih simbola elemenata bio je '''J''') i [[atomski broj|atomskim brojem]] 53. U [[periodni sistem elemenata|periodnom sistemu]] nalazi se u 7. glavnoj grupi (17. grupa) te stoga spada u [[halogeni elementi|halogene elemente]]. Njegovo ime se izvodi iz starogrčke riječi ''ioeides'' (ιο-ειδής) u značenju ''ljubičast'', jer pri njegovom zagrijavanju oslobađaju se pare karakteristične ljubičaste boje.

Na sobnoj temperaturi, jod je u čvrstom stanju, vrlo slabo se rastvara u [[voda|vodi]], ali se dobro rastvara u vodenom rastvoru [[kalij jodid]]a, te još bolje u [[etanol]]u i drugim organskim rastvaračima. U mnogim prilikama, često se stvara zabuna kod simbola ovog hemijskog elementa. Tako neke enciklopedije, brojni školski udžbenici,<ref name="gutman" /> mnogi mediji i časopisi pogrešno navode simbol ''J'' za jod,<ref name="prolexis" /><ref name="klajn" /> što je zapravo oznaka za međunarodnu mjernu jedinicu za energiju - [[džul|joule]] (džul).

Jod je nezamjenjivi i sastavni dio životinjskih i ljudskih organizama a u tijelo se unosi hranom. Najveća koncentracija joda kod [[čovjek]]a prisutna je u [[štitna žlijezda|štitnoj žlijezdi]] i tamo se koristi u [[hormon]]ima [[tiroksin]]u i [[trijodtironin]]u kao [[dijodtirosin]]u. Nedostatak jod u vodi za piće i hrani po pravilu je odgovoran za nastanak [[struma|strume]] (gušavosti). Stoga je kao prevenciju nastanka strume preporučeno najmanje jednom sedmično uključivanje morskih riba i plodova u ishranu kao i upotreba takozvane jodirane [[so|kuhinjske soli]] (so sa [[natrij-jodat|natrij-]] ili [[kalij-jodat]]om). Pomoću ovakve individualne profilakse i jodiranjem hrane za stoku, u mnogim zemljama svijeta nedostatak joda u tlu je djelomično ublažen.

== Historija ==
[[Fiziologija|Fiziološki]] značaj pripravaka koji sadrže jod bio je poznat od [[antika|antike]]. Tako je već 1.500 godina p.n.e. bolesnicima koji su bolovali od strume savjetovano da jedu štitne žlijezde [[ovca|ovaca]] (koje sadrže jod) ili pepeo morskih spužvi.

Jod je prvi put dobio pariski proizvođač [[šalitra|šalitre]] [[Bernard Courtois]] 1811. godine pri proizvodnju [[barut]]a iz pepela morske trave. Elementarni karakter joda istraživali su 1813. francuski naučnici [[Nicolas Clément]] i [[Joseph Louis Gay-Lussac]], koji mu je godinu kasnije i dao današnje ime.

== Osobine ==
=== Fizičke ===
U normalnim uslovima, jod je sivo-smeđa supstanca, koja gradi metalno-sjajne listiće, a čija gustoća iznosi 4,93&nbsp;g·cm<sup>−3</sup>. Na temperaturi od 113,70&nbsp;°C jod se [[talište|topi]] u smeđu tečnost koja provodi [[električna struja|struju]]. Tečni jod isparava na 184,2&nbsp;°C dajući ljubičaste pare, koje se sastoje iz dvoatomskih molekula I<sub>2</sub>. Jod [[Sublimacija (fizika)|sublimira]] već na sobnoj temperaturi, tako da je njegovo topljenje moguće samo uz brzo i snažno zagrijavanje.

<gallery widths="180" heights="200" class="center">
 Resublimiertes Iod in Plättchenform.jpg|Resublimirani jod
 Iod Kristallin doppeltsublimiert.JPG|Kristalni jod
</gallery>

=== Hemijske ===
Jod sa drugim elementima poput [[fosfor]]a, [[aluminij]]a, [[željezo|željeza]] i [[živa|žive]] reagira mnogo manje burno za razliku od [[hlor]]a i [[brom]]a. Sa [[vodik]]om jod reagira dajući [[jodovodik]], koji se čak i pri najslabijem zagrijavanju ponovno raspada na elemente:

:<math>\mathrm{I_2 + H_2\, \overrightarrow{\leftarrow}\, 2\,HI}</math>
:<small>Jod i vodik stoje u ravnoteži sa jodovodikom. Pri povećanju temperature ova ravnoteža se pomijera ulijevo.</small>

Sa [[amonijak]]om dešava se eksplozivna reakcija zbog znatnog povećanja zapremine:

:<math>\mathrm{3\,I_2 + 2\,NH_3 \rightarrow 6\,HI + N_2}</math>
:<small>Tri [[Mol (jedinica)|mola]] joda i dva mola amonijaka reagiraju dajući šest mola jodovodika i jedan mol [[dušik]]a.</small>

Sa rastvorom amonijaka jod gradi [[dušik-jodid]] (NI<sub>3</sub>).

Zanimljiva osobina joda je da on može graditi polijodidne spojeve. Tako se rastvorene molekule I<sub>2</sub> spajaju sa jednim [[ion|anionom]] jodida u jednostavni negativno naelektrisani anion I<sub>3</sub><sup>−</sup>. Jedna od osobina ovog polijodidnog spoja je da se može skladištiti u [[škrob]]ni heliks. Ovakvi spojevi se boje u intenzivnu plavu boju već pri najmanjim koncentracijama, što se koristi kao specifično i vrlo osjetljivo dokazivanje škroba (pogledajte: [[Lugolov rastvor]]).

=== Izotopi ===
Do danas poznato je 36 [[izotop]]a joda i 10 njegovih [[nuklearni izomer|nuklearnih izomera]]. Među izotopima, samo jedan je stabilan, tako da se prirodni jod sastoji u potpunosti od stabilnog izotopa <sup>127</sup>I. Stoga se za njega kaže da je mononuklidni element. Među nestabilnim izotopima, izotop <sup>129</sup>I koji se raspada emitirajući [[beta-zraci|beta-zrake]] ima [[vrijeme poluraspada]] od 15,7 miliona godina. Pored njega postoji još četiri izotopa sa vremenom poluraspada dužim od jednog dana: <sup>124</sup>I (4,2 dana), <sup>125</sup>I (59 dana), <sup>126</sup>I (13 dana) i <sup>131</sup>I (8,0 dana). Nestabilni izotopi joda nastaju npr. pri [[nuklearna fisija|nuklearnoj fisiji]] i predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi ako dospiju u [[zrak]], jer se mogu nakupljati u štitnim žlijezdama.

=== Kristalna i molekulska struktura ===
[[Datoteka:Iodine-unit-cell-3D-balls-B.png|desno|thumb|3D model elementarne ćelije]]
Jod ima [[Poluprovodnik|poluprovodničke]] osobine. One se objašnjavaju prisustvom sloja rešetke u kojem se pojedini nivoi sastoje iz molekula I<sub>2</sub> (dužina veze 271,5&nbsp;[[Pikometar|pm]]). Razmak između nivoa u ortorompskim slojevitim kristalima iznosi 441,2 pm i odgovara Van-der-Waalsovom razmaku između dva atoma joda (430 pm). Rezultat mjerenja najmanjeg razmaka između dvije [[molekula|molekule]] joda sa 349,2 pm pokazuje da je daleko ispod toga.

== Rasprostranjenost ==
Pored [[astat]]a, jod je najmanje rasprostranjen na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]] od svih halogenih elemenata. U prirodi jod je relativno dosta rasprostranjen, ali samo u obliku [[Spojevi joda|njegovih spojeva]], naprimjer u koncentraciji od 0,02% do 1% u [[Natrij-nitrat|čilskoj šalitri]], uglavnom u obliku [[natrij-jodat]]a (NaIO<sub>3</sub>), ali i [[natrij-perjodat]]a (NaIO<sub>4</sub>) i [[lautarit]]a (Ca(IO<sub>3</sub>)<sub>2</sub>). U tragovima, jod se može dokazati i u tlu i stijenama. Prema podacima Evropskog FOREGS atlasa, fino bezvodno tlo u prosjeku može sadržavati od 2,5 do 17&nbsp;mg joda po 1&nbsp;kg zemljišta.<ref name="foregs" /> Sadržaj joda u zemljištu je vrlo važan za snabdijevanje stanovništva prirodnim jodom. U [[vulkan]]skim gasovima također je zabilježeno prisustvo [[jodovodik]]a u vrlo malim količinama.

Rastvorljivi spojevi joda kao što su [[alkalni metali|alkalni]] i [[zemnoalkalni metali|zemnoalkalni]] jodidi otpuštaju se iz stijena tokom jakih oluja ispiranjem pomoću kišnice, ili se raspadaju zbog visokih temperatura. Kasnije oni dolaze do [[more|mora]] ili dospijevaju do podzemnih voda. Neki izvori prirodne mineralne vode sadrže jod. Naprimjer, mineralni izvor Woodhall Spa u engleskom [[Lincolnshire]]u izbacuje vodu koja je zbog visokog udjela jod smeđe obojena. U morskoj vodi količina rastvorenog joda iznosi oko 0,05 g po toni. U njemu se uglavnom javlja u obliku jodida (I<sup>−</sup>) i jodata (IO<sub>3</sub><sup>−</sup>) u koncentracijama od oko 500&nbsp;nmol/l. Međutim, njegov raspored općenito dosta varira u površinskom sloju mora u rasponu od 0 do 200&nbsp;nmol I<sup>−</sup>/l.<ref name="truesdale" />

Jod se također može naći i u [[Zemljina atmosfera|atmosferi]]. Tamo se nalazi bilo u obliku organskih spojeva ili u neorganskim oblicima kao [[jod-oksid]], [[jod-nitrat]] ili viši oksidi. Za njegov udio u [[stratosfera|stratosferi]] nema dovoljno pouzdanih informacija a smatra se da je gornja granica za neorganski jod oko 0,1 pptv (dijelova na bilion po zapremini).<ref name="butz" /> U poljima morskih algi na morskim obalama izmjerene su visoke koncentracije IO od više od 10&nbsp;ppt<ref name="seitz" /> a u tropskim područjima [[Atlantski okean|Atlantskog okeana]] dokazano je prisustvo jod oksid-radikala.<ref name="katie" />

Iz morskih algi (19 g jod po kilogramu suhe mase) i morskih spužvi i morske trave (do 14 g joda po kg suhe mase) moguće je izolirati i [[organska hemija|organske]] spojeve joda. Važan ''spremnik'' za organski vezani jod predstavlja [[štitna žlijezda]].

== Dobijanje ==
Ranije se jod dobijao u obliku jodida i jodata, tako što su ljudi sakupljali i spaljivali morsku travu koju je more izbacivalo na obalu nakon plime. Dobijeni pepeo sadržavao je od 0,1 do 0,5% joda. Danas ovaj način dobijanja joda ima samo lokalni značaj te čini samo oko 2% ukupne svjetske proizvodnje.

Tehničko dobijanje joda usko je povezano sa dobijanje šalitre. Jodat sadržan u matičnom rastvoru prevodi se u jod pomoću [[redoks reakcija|redukcije]]. U prvom koraku hemijske reakcije koristi se [[sumporasta kiselina]] da bi se jodna kiselina (jodat je anion ove kiseline) reducirala do jodovodika:

:<math>\mathrm{HIO_3 + 3 \ H_2SO_3 \rightarrow HI + 3 \ H_2SO_4}</math>
:<small>Jodna kiselina i [[sumporasta kiselina]] reagiraju dajući jodovodonik i sumpornu kiselinu</small>

Jodovodik ponovno oksidira u drugom koraku putem rastvaranja dobijene jodne kiseline u jod. U ovom koraku dešava se reakcija [[sinproporcioniranje|sinproporcioniranja]] (konproporcioniranja), jer se jod nalazi u različitim oksidacijskim stanjima (-1 u jodovodiku a +5 u jodnoj kiselini), te nastaje elementarni jod sa oksidacijskim stanjem 0.

:<math>\mathrm{HIO_3 + 5 \ HI \rightarrow 3 \ H_2O + 3 \ I_2}</math>
:<small>Jodna kiselina i jodovodik konproporciraju dajući vodu i jod</small>

Alternativno, za redukciju se može dodati i sumpor dioksid (SO<sub>2</sub>) sodi iz koje se već iskristalizirala šalitra.

Kod proizvodnje nafte i prirodnog gasa skupljaju znatne količine slanih voda, u kojima je dokazan sadržaj joda od 30 do preko 100 [[Parts per million|ppm]]. Jod koji je vezan u obliku natrij jodida otpušta se iz tih slanih voda oksidacijom sa hlorom:

:<math>\mathrm{2 \ NaI + Cl_2 \rightarrow 2 \ NaCl + I_2}</math>
:<small>Natrij jodid i hlor reagiraju dajući [[natrij hlorid]] i jod</small>

Drugi način pročišavanja dobijenog joda moguće je postići tako da se on upušta zrakom u rastvor sumpor dioksida gdje se reducira a na kraju se ponovno oksidira do elementarnog joda pomoću gasovitog hlora.

:<math>\mathrm{I_2 + SO_2 + 2 \ H_2O \rightarrow 2 \ HI + H_2SO_4}</math>
:<small>Jod se reducira pomoću sumpor dioksida do jodovodika</small>
:<math>\mathrm{2 \ HI + Cl_2 \rightarrow 2 \ HCl + I_2}</math>
:<small>Jodovodik i hlor reagiraju dajući hlorovodik i jod</small>

[[Hromatografija|Hromatografski]] jod se može obogatiti pomoću izmjenjivača aniona [[adsorpcija|adsorpcijom]] polijodida. Za pravljenje što čistijeg joda dodaje se kalij jodid i bakar sulfat bez halogenih primjesa. U laboratorijskim količinama, jod se može dobiti djelovanjem [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]] i [[mangan(IV) oksid]]a na [[kalij-jodid]]. Također može se dobiti i djelovanjem hlora na pepeo morskih biljaka koje sadrže jod.

== Upotreba ==
[[Datoteka:ExAntiseptic.jpg|desno|thumb|Tretiranje rane antiseptičkim rastvorom joda.]]
[[Tinktura joda]] i [[jodoform]] sadrže jod u elementarnom odnosno vezanom obliku i služe kao antimiotik i antiseptik. Pretpostavlja se da se dezinficirajuće djelovanje zasniva na izdvajanju kisika iz vode. Ovaj kisik je vrlo kratko vrijeme nakon oslobađanja ("u stadiju nastajanja" - ''in statu nascendi'') posebno reaktivan:
:<math>\mathrm{2 \ I_2 + 2 \ H_2O \rightarrow 4 \ HI + O_2}</math>

Ovaj mehanizam se proučava i za druge halogene. Iz tih razloga jod se u pojedinim slučajevima koristi i za [[dezinfekcija|dezinfekciju]] vode u javnim bazenima. Njegova prednost u odnosu na [[hlor]] je da je jod manje agresivan. Međutim, ovim tretiranjem vode ne uništavaju se alge, pa se mora dodavati i [[algicid]]. Prekomjerno korištenje joda može dovesti i do poremećaja pigmentacije kože. Također postoji i opasnost od alergija. Oboje se može spriječiti korištenjim takozvanih jodofora, "nosećih" materijala koji mogu vezati jod.

Jodati se u malim količinama dodaju [[so|kuhinjskoj soli]] u obliku [[natrij jodat]]a ili [[kalij jodat]]a, u svrhu prevencije nastanka [[struma|gušavosti]]. U prodaji se žargonski naziva i ''jodirana so''.

[[Radioaktivnost|Radioaktivni]] izotopi joda <sup>131</sup>I (vrijeme poluraspada 8,02 dana) i <sup>123</sup>I (13,22 sata) koriste se kao radiofarmaceutsko sredstvo u [[Nuklearna medicina|nuklearnomedicinskoj]] dijagnostici i terapiji oboljenja [[štitna žlijezda|štitne žlijezde]], pri čemu <sup>131</sup>I se mnogo više koristi. Za određivanje količine minerala u [[kost]]ima koristi se izotop <sup>125</sup>I (zrači [[Gama zračenje|gama-zrake]] snage γ = 35&nbsp;keV, a vrijeme poluraspada je 59,4 dana).

Jod je vrlo često upotrebljavani [[katalizator]] u hemijskim reakcijama. Tako se naprimjer on koristi u stereospecifičnim reakcijama [[Polimerizacija|polimerizacije]] [[1,3-butadien]]a. Druga oblast njegove upotrebe je sulfuriranje [[Aromatski ugljikovodici|aromatskih spojeva]] kao i alkiliranje i [[kondenzacija]] aromatskih amina.

Aromatski spojevi joda se koriste kao sredstva za dobijanje kontrasta pri [[Rendgensko zračenje|rendgenskoj]] dijagnostici. Natrij jodid se upotrebljava kao [[scintilator]] u scintilatorskim brojačima.

=== Zaštita od zračenja ===
Prilikom ispuštanja radioaktivnih supstanci nakon nuklearnih eksplozija kao i u reaktorima nuklearnih centrala dokazano je prisustvo radioaktivnog izotopa joda. Kao prevencija nuklearnih nesreća pri kojima je moguća emisija radioaktivnih izotopa joda, mnoge zemlje u okolini nuklearnih centrala skladište velike količine tableta kalij jodida sa visokim udjelom stabilnog izotopa <sup>127</sup>I (obično se nazivaju ''tablete joda'').<ref name="japan" /> Ukoliko dođe do kontaminiranja, upotrebom takvih tableta došlo bi do blokiranja joda i sprječavanja da radioaktivni jod dođe do štitne žlijezde.

Jod se smatra vrlo volatilnim radionuklidom, koji kao rezultat fisije atomskih jezgara u visokim koncentracijama dospijeva u ''gap'', procjep između šipki nuklearnog goriva i metalnog omotača šipke. Ako bi došlo do oštećenja jezgre ili njenog topljenja, u pogledu sigurnosti od zračenja jod predstavlja praktično prvi nuklid, pored radioaktivnih izotopa plemenitih gasova [[kripton]]a i [[ksenon]]a (<sup>85</sup>Kr i <sup>135</sup>Xe), koji u velikim koncentracijama dospijeva u okolinu i ulazi u biološki ciklus.

== Spojevi ==
[[Datoteka:KIO4.jpg|desno|thumb|200px|Kalij perjodat]]
[[Datoteka:Mercury iodide.jpg|desno|thumb|200px|Živa(II) jodid: crveni (α) i žuti (β) alotrop]]
Jod gradi spojeve sa različitim [[oksidacijsko stanje|oksidacijskim stanjima]] od -1 do +7. Najstabilnije i najčešće oksidacijsko stanje joda je -1, a viša se javljaju samo u spojevima sa elektronegativnijim elementima [[kisik]]om, [[fluor]]om, [[hlor]]om i [[brom]]om. Pri tom su neparna oksidacijska stanje +1, +3, +5 i +7 nešto stabilnija od parnih.

=== Jodovodik i jodidi ===
Neorganski spojevi u kojima se jod nalazi u oksidacijskom stanju -1 odnosno kao anion, nazivaju se jodidi. Vodeni rastvor tih spojeva naziva se jodovodična kiselina. U vodenim rastvorima vrlo lahko se otpušta [[proton]] (pK<sub>s</sub> –10) i tada djeluje kiselije od [[bromovodik]]a (pK<sub>s</sub> –8,9) ili [[hlorovodik]]a (pK<sub>s</sub> –6,2) u vodi.

Posebno poznati su jodidi alkalnih metala, prije svega [[natrij-jodid]] i [[kalij-jodid]]. Jodidi su po pravilu vrlo dobro rastvorljivi u vodi. Izuzeci su mnogi jodidi teških metala naprimjer [[srebro-jodid]], [[živa(I) jodid]], [[živa(II) jodid]] i [[olovo(II) jodid]].

Jodidi djeluju kao jaka redukcijska sredstva. Djelovanje zraka utječe općenito na pojavu smeđe boje kod jodida, rastvori soli bakra(II) uzrokuju taloženje [[bakar(I) jodid]]a i otpuštanje joda. Srebro jodid je stabilan samo u posudi bez prisustva [[svjetlost]]i. Ukoliko se osvijetli, oksidira Ag(I) jodid na jod i talog srebrenih kristala koji daju crnu boju na fotografskim negativima.

=== Oksidi ===
Poznat je veliki broj spojeva joda i [[kisik]]a. Oni se grade po općenitim formulama IO<sub>x</sub> (x&nbsp;=&nbsp;1–4) i I<sub>2</sub>O<sub>x</sub> (x&nbsp;=&nbsp;1–7). Od oksida joda dokazani su spojevi IO, IO<sub>2</sub>,<ref name="allanbj" /> I<sub>2</sub>O<sub>4</sub>, I<sub>4</sub>O<sub>9</sub>, I<sub>2</sub>O<sub>5</sub> i I<sub>2</sub>O<sub>6</sub>, od kojih je najstabilniji I<sub>2</sub>O<sub>5</sub> (dijod pentoksid).<ref name="HOWI_488" />

=== Oksokiseline ===
Pored jod oksida, jod i kisik mogu graditi i mnoge oksokiseline, u kojima je atom joda okružen sa najviše četiri atoma kisika, kao i soli izvedene iz tih kiselina: [[hipojodasta kiselina]] (HIO) i hipojodit, [[jodasta kiselina]] (HIO<sub>2</sub>) i odgovarajući jodit, [[jodna kiselina]] (HIO<sub>3</sub>) i jodati kao i [[perjodna kiselina]] (H<sub>5</sub>IO<sub>6</sub>) i njoj pripadajući perjodati.

=== Interhalogeni spojevi ===
Jod se može spajati sa drugim halogenim elementima u cijeli spektar interhalogenih spojeva. To su, između ostalih, [[jodofluorid]]&nbsp;(IF), [[jodotrifluorid]]&nbsp;(IF<sub>3</sub>), [[jodopentafluorid]]&nbsp;(IF<sub>5</sub>), [[jodoheptafluorid]]&nbsp;(IF<sub>7</sub>), [[jodohlorid]]&nbsp;(ICl), [[jododihlorid]]&nbsp;((ICl<sub>2</sub>)<sub>2</sub>), [[jodotrihlorid]]&nbsp;(ICl<sub>3</sub>) i [[jodobromid]]&nbsp;(IBr). U ovim spojevima jod je elektropozitivniji element.

=== Organski spojevi joda ===
Brojni organski spojevi jod (također poznati i kao ''organojodni spojevi'') dobijaju se sintetički, npr. jodoalkani i jodoaromati. Između ostalih, našli su primjenu u medicini kao sredstvo za bojenje. U prirodi, organske spojeve jod proizvode neke vrste makro algi. Djelovanjem sunčeve svjetlosti u površinskim slojevima mora i [[okean]]a moguća je proizvodnja CH<sub>3</sub>I i drugih spojeva.<ref name="martino" />

== Biološki značaj ==
Jod je mikroelement koji je neophodan za zdravlje [[čovjek|ljudi]]. On se unosi ishranom i vodom. Zemlja i [[voda]] u blizini mora su veoma bogate jodom a sa udaljavanjem od mora količina joda se smanjuje.

U tijelu zdravog čovjeka nalazi se 30-50 mili[[gram]]a joda. Najveće količine se javljaju u [[štitna žlijezda|štitnoj žlijezdi]] koja ima mogućnost skladištenja joda. Bez joda štitna žlijezda ne može da proizvodi [[hormon]]e [[Hormoni štitne žlijezde|tiroksin (T4)]] i [[Hormoni štitne žlijezde|trijodtironin (T3)]], neophodnih za pravilno funkcionisanje svih [[Ćelija (biologija)|ćelija]] u ljudskom organizmu.

Nedostatak joda u ishrani i u vodi izaziva bolest gušavost - [[Struma|strumu]]. Ovo oboljenje se uglavnom javlja kao endemska guša (endemska struma) u krajevima udaljenim od mora, tamo gdje se ne dodaje jod u kuhinjsku so. Nedostatak joda kod djece prouzrukuje smanjenu mogućnost učenja, pamćenja, usporava rast i fizički razvoj.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje dnevni unos joda od 100 do 200&nbsp;µg/l,<ref name="versorg" /><ref name="healthpro" /> tako da u toku života čovjek unese jedva nekoliko [[gram]]a joda. Trebalo bi se znati da neka povrća (uglavnom iz porodice [[kupus]]a), sadrže tzv. strumogene materije koje mogu pogoršati tok strume.

== Reference ==
{{refspisak|2|refs=
<ref name="harry">Harry H. Binder: ''Lexikon der chemischen Elemente'', S. Hirzel Verlag, Stuttgart 1999, {{ISBN|3-7776-0736-3}}.</ref>
<ref name="ciaw">[http://www.ciaaw.org/atomic-weights.htm CIAAW, Standard Atomic Weights Revised 2013]</ref>
<ref name="persys">[http://www.periodensystem.info/elemente/iod/ Iod] na stranici Periodensystem der Elemente (PSE), pristupljeno 9.11.2014.</ref>
<ref name="crc">Weast, Robert C. (gl.ur.): ''CRC Handbook of Chemistry and Physics''. CRC (Chemical Rubber Publishing Company), Boca Raton 1990. str. E-129 do E-145. {{ISBN|0-8493-0470-9}}</ref>
<ref name="zhang">Yiming Zhang, Julian R. G. Evans, Shoufeng Yang: ''Corrected Values for Boiling Points and Enthalpies of Vaporization of Elements in Handbooks''. u: Journal of Chemical & Engineering Data. 56, 2011, str. 328–337, {{doi|10.1021/je1011086}}</ref>
<ref name="gestis">[http://gestis.itrust.de/nxt/gateway.dll?f=id$t=default.htm$vid=gestisdeu:sdbdeu$id=001010 Jod], u GESTIS bazi podataka supstanci</ref>
<ref name="lide">U knjizi je navedena jedinica ''J/(g · K)'': David R. Lide, ur., ''[http://www.hbcpnetbase.com CRC Handbook of Chemistry and Physics]'', 85. izd. ''Internet Version 2005'', str. 4-135, CRC Press, Boca Raton, FL, 2005.</ref>
<ref name="gutman">Gutman Ivan, Šišović Dragica: ''[http://scindeks-clanci.ceon.rs/data/pdf/0440-6826/2005/0440-68260501011G.pdf Hemijski simbol joda je I]'', Hemijski pregled, 2005, vol. 46, br. 1, str. 11-13. {{Simboli jezika|sr|srpski}}</ref>
<ref name="prolexis">[http://proleksis.lzmk.hr/28613/ Prolexis], 2013. Leksikografski zavod Miroslav Krleža.</ref>
<ref name="klajn">Ivan Klajn, Milan Šipka: ''Veliki rečnik stranih reči i izraza'', Prometej Novi Sad, 2008. {{ISBN|978-86-515-0219-7}}</ref>
<ref name="foregs">Evropski FOREGS-Atlas, 2005 (Forum of the European Geological Surveys Directors, [http://weppi.gtk.fi/publ/foregsatlas/text/I.pdf Text/PDF], [http://weppi.gtk.fi/publ/foregsatlas/maps/Subsoil/c_icpms_i_editv3.pdf karta]; 446&nbsp;kB).</ref>
<ref name="truesdale">Truesdale, V., Bale, A., i Woodward, E. (2000). ''The meridional distribution of dissolved iodine in near-surface waters of the atlantic ocean.'' Progress in Oceanography, 45(3):387–400. {{doi|10.1016/S0079-6611(00)00009-4}}</ref>
<ref name="butz">Butz, A., et al. ''Constraints on inorganic gaseous iodine in the tropical upper troposphere and stratosphere inferred from balloon-borne solar occultation observations.'' Atmospheric Chemistry and Physics 9.18 (2009): 7229-7242. {{doi|10.5194/acp-9-7229-2009}}</ref>
<ref name="seitz">Seitz, K., et al. ''The spatial distribution of the reactive iodine species IO from simultaneous active and passive DOAS observations.'' Atmospheric Chemistry and Physics 10.5 (2010): 2117–2128. {{doi|10.5194/acp-10-2117-2010}}</ref>
<ref name="katie">Read, Katie A., et al. ''Extensive halogen-mediated ozone destruction over the tropical Atlantic Ocean.'' Nature 453.7199 (2008): 1232–1235. {{doi|10.1038/nature07035}}</ref>
<ref name="japan">[http://www.energetika.ba/nuklearna-energija/3553-japanske-vlasti-pripremile-tablete-joda.html Japanske vlasti pripremile tablete joda], pristupljeno 14.11.2014.</ref>
<ref name="allanbj">Allan, B. J., J. M. C. Plane i G. McFiggans. ''Observations of OIO in the remote marine boundary layer.'' Geophysical research letters 28.10 (2001): 1945–1948. {{doi|10.1029/2000GL012468}}</ref>
<ref name="HOWI_488">Arnold F. Holleman, Nils Wiberg: ''Lehrbuch der Anorganischen Chemie'', 102. izd., de Gruyter, Berlin 2007, {{ISBN|978-3-11-017770-1}}, str.&nbsp;488–489.</ref>
<ref name="martino">Martino, Manuela, et al. ''A new source of volatile organoiodine compounds in surface seawater.'' Geophysical Research Letters 36.1 (2009). {{doi|10.1029/2008GL036334}}</ref>
<ref name="versorg">M. Thamm, U. Ellert, W. Thierfelder, K.-P. Liesenkötter, H. Völzke: ''Jodversorgung in Deutschland. Ergebnisse des Jodmonitorings im Kinder- und Jugendgesundheitssurvey (KiGGS)''. u: Bundesgesundheitsbl - Gesundheitsforsch - Gesundheitsschutz. 50, 2007, str. 744–749, {{doi|10.1007/s00103-007-0236-4}}</ref>
<ref name="healthpro">National Institutes of Health: [http://ods.od.nih.gov/factsheets/Iodine-HealthProfessional Iodine: Fact Sheet for Health Professionals], Office of Dietary Supplements, učitano 14.11.2014.</ref>
}}

== Vanjski linkovi ==
{{Commonscat|Iodine}}
*[https://web.archive.org/web/20141215012824/http://www.moje-zdravlje.ba/zdrava-prehrana/hrana-bogata-jodom Hrana bogata jodom] na moje-zdravlje.ba
{{PSE}}

[[Kategorija:Hemijski elementi]]