Izvorni kôd stranice Galij

{{Infokutija hemijski element
| Hemijski element = Galij
| Simbol = Ga
| Atomski broj = 31
| Serija = Metal
| Grupa = 13
| Perioda = 4
| Blok = p
| Slika = [[Datoteka:Gallium1 640x480.jpg|180px]]
| Boja serije = DarkGray
| Izgled = srebreno bijeli metal
| Zastupljenost = 0,0014<ref name="Harry H. Binder"/>
| Atomska masa = 69,723
| Atomski radijus = 130
| Atomski radijus izračunat = 136
| Kovalentni radijus = 122
| Van der Waalsov radijus = 187
| Elektronska konfiguracija = &#x5B;[[Argon|Ar]]&#x5D; 3d<sup>10</sup> 4s<sup>2</sup> 4p<sup>1</sup>
| Izlazna energija = 
| Elektroni u energetskom nivou = 2, 8, 18, 3
| Agregatno stanje = čvrsto
| Mohsova skala tvrdoće = 1,5
| Struktura kristala = 
| Gustoća = 5904
| Magnetizam = dijamagnetičan, <math>\chi_{m}</math> = −2,3 · 10<sup>−5</sup><ref name="CRC"/>
| Energija ionizacije_1 = 578,8
| Energija ionizacije_2 = 1979,3
| Energija ionizacije_3 = 2963
| Tačka topljenja_K = 302,91
| Tačka topljenja_C = 29,76
| Tačka ključanja_K = 2673<ref name="zhang"/>
| Tačka ključanja_C = 2400
| Molarni volumen = 11,80 · 10<sup>-6</sup>
| Toplota isparavanja = 256<ref name="zhang" />
| Toplota topljenja = 5,59
| Brzina zvuka = 2740
| Brzina zvuka_K = 293,15
| Specifična toplota = 371<ref name="Harry H. Binder"/>
| Specifična toplota_K = 
| Specifična električna provodljivost = 7,14 · 10<sup>6</sup>
| Specifična električna provodljivost_K = 
| Toplotna provodljivost = 29
| Toplotna provodljivost_K = 
| Oksidacioni broj = 3
| Oksidi =
| Elektrodni potencijal = -0,53 [[Volt|V]] (Ga<sup>3+</sup> + 3e<sup>-</sup> → Ga)
| Elektronegativnost = 1,81
| Oznaka upozorenja = {{Oznake upozorenja|C}}
| Oznake upozorenja R = {{Oznake upozorenja R|34}}
| Oznake upozorenja S = {{Oznake upozorenja S|20|26|36/37/39|45|60}}
| Radioaktivan = Ne
| Izotopi =
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Ga
| Maseni broj = 67
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 3,2612 [[dan|d]] 
| Tipraspada1ZM = [[Elektronski zahvat|ε]]
| Tipraspada1ZE = 1,00
| Tipraspada1ZP = [[Cink|<sup>67</sup>Zn]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Ga
| Maseni broj = 68
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 67,629 [[Minuta|min]]
| Tipraspada1ZM = [[Elektronski zahvat|ε]]
| Tipraspada1ZE = 2,921
| Tipraspada1ZP = [[Cink|<sup>68</sup>Zn]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 0
| Simbol = Ga
| Maseni broj = 69
| Rasprostranjenost u prirodi = 60,1
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Ga
| Maseni broj = 70
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 21,14 [[Minuta|min]] 
| Tipraspada1ZM = [[beta-zraci|β<sup>-</sup>]]
| Tipraspada1ZE = 1,656
| Tipraspada1ZP = [[Germanij|<sup>70</sup>Ge]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 0
| Simbol = Ga
| Maseni broj = 71
| Rasprostranjenost u prirodi = 39,9
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Ga
| Maseni broj = 72
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 14,10 [[Sat (jedinica)|h]] 
| Tipraspada1ZM = [[beta-zraci|β<sup>-</sup>]]
| Tipraspada1ZE = 4,001
| Tipraspada1ZP = [[Germanij|<sup>72</sup>Ge]]
}}
|}}
'''Galij''' ({{la|gallium}}) jest rijetki hemijski element sa simbolom '''Ga''' iz grupe metala i treći je element 3. glavne grupe ili [[13. grupa hemijskih elemenata|13.]] grupe. To je srebreno sjajni, lahko topivi metal. Galij se ne kristalizira u neku od običnih kristalih struktura kako je to uobičajeno kod metala, već u svoju najstabilniju [[Polimorfizam (mineralogija)|modifikaciju]], jednu ortorompsku strukturu sa galijevim dimerima. Pored toga, poznato je još šest modifikacija, koje se javljaju u posebnim uslovima kristalizacije ili pod velikim [[Pritisak|pritiskom]]. Po hemijskim osobinama, galij je sličan [[aluminij]]u. U prirodi, može se naći samo u ograničenim količinama, uglavnom u smjesi sa aluminijevim, [[cink]]ovim ili [[germanij]]evim rudama. Galijevi minerali su vrlo rijetki. Zbog toga, on se dobija isključivo kao sporedni proizvod u proizvodnji aluminija ili cinka. Najveći dio galija se koristi u vidu [[galij-arsenid]]a, kao [[poluprovodnik]] za proizvodnju svjetlećih dioda.

Ima četiri [[izotop]]a od kojih su stabilni izotopi sa [[maseni broj|masenim brojem]] 69 i 71.

== Historija ==
[[Datoteka:Lecoq de Boisbaudran.jpg|mini|lijevo|Paul Émile Lecoq de Boisbaudran]]
Postojanje elementa koji bi odgovarao galiju je predskazao [[Dmitrij Ivanovič Mendeljejev]] 1871. godine. On je predvidio, nakon usavršavanja svog [[Periodni sistem elemenata|periodnog sistema elemenata]], novi element ''eka-aluminij'', kojem je predvidio slične osobine aluminija (atomsku masu, specifičnu težinu, tačku topljenja, vrstu soli koje gradi i slično).<ref name="whbrock"/>

Francuski hemičar [[Paul Émile Lecoq de Boisbaudran]], koji nije poznavao Mendeljejeva predviđanja, pronašao je da u slijedu linija linijskog spektra važe određene zakonitosti, te je pokušao to potvrditi za aluminij i slične elemente. Pri tome je otkrio da između aluminija i [[indij]]a mora stajati još jedan nepoznati element. Napokon 1875. godine uspijeva mu otkriti dvije ljubičaste [[Spektar (fizika)|spektralne linije]], nakon što je rastopio cinkove minerale u kiselini i zamijenio je sa metalnim [[cink]]om.<ref name="Weeks"/>

Na kraju, Lecoq de Boisbaudran je uspio iz nekoliko stotina kilograma minerala cinka relativno mnogo [[galij-hidroksid]]a. Iz njega je putem otapanja u rastvor [[kalij-karbonat]]a i [[elektroliza|elektrolize]] prvi put dobio elementarni galij.<ref name="Weeks"/>

U vezi porijekla imena ''galij'' postoje dvije teorije. Po prvoj, Boisbaudran je dao ime elementu po [[Galija|Galiji]], latinskom imenu njegove domovine [[Francuska|Francuske]]. Po drugoj teoriji, iz latinske riječi ''gallus'' ([[kokoš]]) kao izvoru imena, što odgovara francuskoj riječi ''Le Coq''. Po toj teoriji, Paul Émile ''Lecoq'' de Boisbaudran je dao ime elementu po svom imenu.<ref name="Moskalyk"/>

Nakon što su izmjerene i otkrivene osobine novog elementa, Mendeljejev je vrlo brzo shvatio, da se radi o ''eka-aluminiju'' čije je postojanje on predvidio. Mnoge osobine je veoma tačno izračunao. Tako je naprimjer Mendeljejev izračunao da bi ''eka-aluminij'' trebao imati gustoću od 5,9 što je veoma malo odstupanje od dokazane vrijednosti 5,94.<ref name="Weeks"/>

== Osobine ==
=== Fizičke ===
Galij je srebreno-sjajni, mehki metal (po [[Mohsova skala tvrdoće|Mohsovoj skali]] 1,5<ref name="römpp"/>). Ima, za metale neuobičajenu, veoma nisku [[tačka topljenja|tačku topljenja]] koja iznosi 29,76&nbsp;°C. Po tome je, poslije [[živa|žive]] i [[cezij]]a, metal sa najnižom tačkom topljenja, daleko nižom u odnosu na susjedne elemente u periodnom sistemu: aluminij i [[indij]]. Smatra se da je za ovako nisku tačku topljenja odgovorna neuobičajena [[kristalna struktura]], koja nema stroge simetrije te stoga nije ni stabilna za razliku od većine drugih metala.<ref name="ulrichm"/> Pošto [[tačka ključanja]] galija iznosi 2204&nbsp;°C, temperaturno područje u kojem je galij u tečnom stanju je izuzetno široko.
Galij posjeduje osobinu anomalije gustoće, poput [[silicij]]a, nekih drugih elemenata i [[voda|vode]], njegova gustoća u tečnom stanju je za 3,2%<ref name="ullmann"/> veća nego u čvrstom stanju. Ova osobina je karakteristična za materijale koji imaju molekularne veze u čvrstom stanju.<ref name="Züger"/>

Galij u čvrstom stanju je dijamagnetičan, međutim kada pređe u tečno stanje postaje [[Magnetizam|paramagnetičan]] <math>\chi_{m}</math> = 2,4 · 10<sup>−6</sup> na temperaturi od 40&nbsp;°C.<ref name="CRC2"/>

Karakteristično za njegove strukture je stvaranje veza galij-galij. Poznate su različite modifikacije, koje se formiraju pod različitim uslovima kristalizacije (poznate su četiri modifikacije pod normalnim pritiskom od α- do δ-galija, dok se pod pritiskom formiraju tri modifikacije Ga-II, Ga-III, Ga-IV). Na sobnoj temperaturi najstabilnija modifikacija je α-galij koji se kristalizira u [[ortorompski kristalni sistem|ortorompskoj slojevitoj strukturi]]. Pri tome dva atoma cezija čine [[dimer]] tako što se vežu jedan s drugim putem [[Kovalentna veza|kovalentne veze]]. Svaki atom galija graniči sa dodatnih šest atoma drugih dimera. Između pojedinih dimera vladaju [[Metalna veza|metalne veze]]. Dimeri galija su toliko stabilni, da su povezani jedan s drugim čak i pri topljenju a može se dokazati njihovo postojanje i u gasovitom stanju.<ref name="HoWi1181"/>

Ostale modifikacije se stvaraju pri kristalizaciji pothlađenog, tečnog galija. Na temperaturi od −16,3&nbsp;°C stvara se β-galij koji ima [[monoklinski kristalni sistem|monoklinsku kristalnu strukturu]]. U toj strukturi galijevi atomi su naimjenično poredani paralelno u cik-cak formaciji. Ako se kristalizacija odvija na temperaturi od −19,4&nbsp;°C, formira se [[trigonalni kristalni sistem|trigonalni]] δ-galij, u kojem se, poput α-[[bor (element)|bora]], formiraju [[ikosaedar|ikosaedri]] od dvanaest atoma. Oni su povezani jedan s drugim preko pojedinačnih atoma galija. Na temperaturi od −35,6&nbsp;°C formira se γ-galij. U ovoj ortorompskoj modifikaciji formiraju se cijevi od međusobno povezanih Ga<sub>7</sub> prstenova u čijoj sredini se nalazi pravolinijski lanac galijevih atoma.<ref name="HoWi1181"/>

Ukoliko se galij izloži visokom pritisku na sobnoj temperaturi, stvaraju se različite modifikacije. Na 30 kbar<ref name="HoWi1181"/> stabilna je kubična modifikacija galij-II, kod koje se svaki atom okružuje sa dodatih osam atoma. Ako se pritisak poveća na 140 kbar, metal se kristalizira kao tetragonalni galij-III, u strukturu koja odgovara indiju.<ref name="GaIV"/> Dalje, ako se pritisak poveća na oko 1200 kbar, formira se kubična plošno centrirana struktura galija-IV.<ref name="GaIV"/>

{| class="wikitable"
|-
! Modifikacija !! α-Ga<ref name="bdSharma"/> !! β-Ga<ref name="galliumbeta"/> !! γ-Ga<ref name="Gay"/> !! δ-Ga<ref name="galiumdelta"/> !! galij-II<ref name="GaII-III"/> !! galij-III<ref name="GaII-III"/> !! galij-IV<ref name="GaIV"/> 
|-
| '''Struktura''' || [[Datoteka:Kristallstruktur Gallium.png|100px|Kristalna struktura galija α-Ga]] || [[Datoteka:Kristallstruktur Beta-Gallium.png|100px|Kristalna struktura galija α-Ga]] || [[Datoteka:Kristallstruktur Gamma-Gallium.png|100px|Kristalna struktura galija α-Ga]] || [[Datoteka:Kristallstruktur Delta-Gallium.png|100px|Kristalna struktura galija α-Ga]] || [[Datoteka:Kristallstruktur Gallium-II.png|100px|Kristalna struktura galija α-Ga]] || [[Datoteka:Kristallstruktur Gallium-III.png|100px|Kristalna struktura galija α-Ga]] || [[Datoteka:Cubic, face-centered.png |100px|Kristalna struktura galija-IV]]
|-
| '''Kristalni sistem''' || ortorompski || monoklinski || ortorompski || trigonalni || kubični || tetragonalni || kubični
|-
| '''[[Koordinacijski broj]]''' || 1+6 || 8 (2+2+2+2) || 3, 6–9 || 6–10 || 8 || 4+8 || 12
|-
| '''Prostorna grupa''' || <math>Cmca \,</math> || <math>C2/c \,</math> || <math>Cmcm \,</math> || <math>R\bar{3}m</math> || <math>I\bar{4}3d</math> || <math>I4/mmm \,</math> || <math>Fm\bar{3}m</math>
|-
| '''Parametar rešetke''' || a = 452,0 pm <br />b = 766,3 pm<br /> c = 452,6 pm<br />&nbsp; || a = 276,6 pm <br />b = 805,3 pm<br /> c = 333,2 pm <br /> β = 92° || a = 1060 pm <br />b = 1356 m<br /> c = 519 pm<br />&nbsp; || a = 907,8 pm <br />c = 1702 pm || a = 459,51 pm<br />&nbsp; || a = 280,13 pm <br />c = 445,2 pm<br /> || a = 408 pm <br />&nbsp;
|-
| '''Atoma po elementarnoj ćeliji''' || 8 || 8 || 40 || 66 || 12 || 3 || 4
|}

=== Hemijske ===
Hemijske osobine galija slične su osobinama aluminija. Poput njega, galij je [[pasivizacija|pasiviziran]] kada je izložen zraku, stvaranjem gustog sloja oksida na površini metala, te ne reagira. Tek pri visokom pritisku i u kontaktu sa čistim [[kisik]]om, metal sagorijeva svijetlim plamenom stvarajući oksid. Slično, ne reagira ni sa vodom, jer se štiti nerastvorljivim slojem [[galij-hidroksid]]a. Ali ako se galij [[Legura|legira]] sa aluminijem te se tako snizi tačka topljenja i na sobnoj temperaturi postaje tečan, vrlo burno reagira s vodom. Sa halogenim elementima galij reagira brzo stvarajući odgovarajuću so GaX<sub>3</sub>.

Galij je [[Amfoternost|amfoteran]] i rastvorljiv je i u kiselinama i u bazama istiskujući iz njih [[vodik]]. U bazama, analogno sa aluminijevim solima, grade se Ga<sup>3+</sup>-ioni, a u bazama [[galati]] u obliku [Ga(OH)<sub>4</sub>]<sup>−</sup>. U razblaženim kiselinama polahko se rastvara, a u [[Zlatotopka|carskoj vodi]] i koncentriranoj [[Natrij-hidroksid|sodi]] mnogo brže. Djelovanjem [[Dušična kiselina|dušične kiseline]] galij se pasivizira.
 
:<math>\mathrm{2\ NaOH + 2\ Ga + 6\ H_2O \rightarrow 2\ Na[Ga(OH)_4] + 3\ H_2 \uparrow}</math>
::<small>Reakcija galija sa sodom</small>

Tečni galij napada većinu metala, tako da se on može čuvati samo u posudama od [[kvarc]]a, [[Staklo|stakla]], [[grafit]]a, [[aluminij-oksid]]a, [[volfram]]a do 800&nbsp;°C i [[tantal]]a do 450&nbsp;°C.<ref name="TaBuWerkstoffe"/>

=== Izotopi ===
Postoji ukupno 30 [[izotop]]a galija između <sup>56</sup>Ga i <sup>86</sup>Ga i dodatnih sedam nuklearnih izomera. Od njih su dva stabilna: <sup>69</sup>Ga i <sup>71</sup>Ga i javljaju se u prirodi. U prirodnoj smjesi izotopa preovladava <sup>69</sup>Ga sa udjelom od 60,12% dok ostatak od 39,88% otpada na <sup>71</sup>Ga. Među nestabilnim izotopima <sup>67</sup>Ga ima najduže [[vrijeme poluraspada]] od 3,26 dana, dok kod ostalih izotopa vrijeme poluraspada se kreće od nekoliko sekundi do najviše 14,1 sati kod izotopa <sup>72</sup>Ga.<ref name="nubase"/>

Dva izotopa galija, <sup>67</sup>Ga i kratkoživući <sup>68</sup>Ga sa vremenom poluraspada od 67,71 minuta se koriste u [[nuklearna medicina|nuklearnoj medicini]] kao trejseri za [[tomografija|tomografiju]] emisijom [[pozitron]]a. Izotop <sup>67</sup>Ga se za tu svrhu proizvodi u [[ciklotron]]u dok za proizvodnju izotopa <sup>68</sup>Ga nije potreban ciklotron. Umjesto toga dobija se ozračivanjem <sup>69</sup>Ga putem dugoživućeg izotopa [[germanij]]a <sup>68</sup>Ge uz emisiju [[proton]]a. On se dalje raspada na <sup>68</sup>Ga iz čega se dalje <sup>68</sup>Ga ekstraktuje pomoću posebnog generatora. Za potrebe ispitivanja galij je, po pravilu, vezan u jednom kompleksu sa jakim želatinoznim [[ligand]]om kao što je [[1,4,7,10-tetraazaciklododekan-1,4,7,10-tetra acetatna kiselina]] (DOTA).<ref name="Greenma"/>

== Rasprostranjenost ==
Galij je veoma rijedak hemijski element na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]], sa udjelom od oko 19 ppm (0,0019%) u kontinentalnom dijelu Zemljine kore. Njegova rasprostranjenost se može usporediti sa [[litij]]em ili [[olovo]]m. Ne nalazi se u elementarnom stanju, već vezan najčešće u aluminijevim, cinkovim i [[germanij]]evim rudama. U rude bogate galijem ubrajaju se [[boksit]], [[germanit]] i [[sfalerit]].

Količina galija u rudama je uglavnom malehna, tako da naprimjer u [[Surinam]]u je pronađen boksit sa najvećim poznatim udjelom galija od samo 0,008%. Svjetske rezerve galija sadržane u rudi boksita procijenjene su na oko 1,6 · 10<sup>6</sup> tona.<ref name="ullmann"/> Veći udio galija do 1% se može naći u germanitu. Ipak u rudniku Apex u američkoj saveznoj državi [[Utah]] pronađena je ruda sa tolikim udjelom galija da je počela eksploatacija rudnika isključivo u te svrhe. Međutim, vrlo brzo je prestalo iskopavanje rude iz razloga neisplativosti.<ref name="Wellmer"/>

[[Mineral]]i galija nisu u dovoljnoj mjeri poznati, a u njih se ubrajaju u [[Tsumeb]]u, u [[Namibija|Namibiji]] pronađeni mineral [[galit]] (CuGaS<sub>2</sub>), [[tsumgalit]] (GaO(OH)) i drugi.

== Dobijanje ==
[[Datoteka:Ga,31.jpg|mini|lijevo|Tečni galij u epruveti]]
Galij se dobija kao sporedni proizvod kod proizvodnje aluminija iz [[boksit]]a. Kao izlazi proizvod služi smjesa [[natrij aluminat]]a i [[natrij-galat]]a otopljena u [[soda|sodi]]. Putem raznih postupaka i metoda, može se iz toga izdvojiti galij od aluminija. Prva mogućnost je frakciona [[kristalizacija]] uz pomoć [[ugljik-dioksid]]a, pri čemu naprije izlazi [[aluminij-hidroksid]], dok se u rastvoru sode koncentrira manje rastvorljivi natrij-galat. Tek nakon brojnih drugih faza u procesu dobija se [[galij-hidroksid]], pomješan sa aluminij-hidroksidom. Napokon se smjesa otapa u sodi te se dobija galij putem elektrolize. Pošto se pri ovom postupku troše enormne količine energije i rada, primjenjuje se samo u zemljama gdje su jeftini energenti i radna snaga, kao naprimjer u Kini.<ref name="ullmann"/>

Galij se može dobiti i direktno putem elektrolize iz sode. Pri tome se koriste [[živa|živne]] [[katoda|katode]], pri čemu se stvara galijev amalgam. Također je moguće zamjena rastvora sa natrijevim amalgamom.

Uz pomoć posebnih hidroksihinolina kao [[ligand]]a moguće je izdvojiti galij putem ekstrakcije [[kerozin]]om iz sode i odvojiti ga od aluminija. Ostali elementi, koji se pri tome također ekstrahiraju, mogu se odvojiti sa razblaženim kiselinama. Na kraju se preostali galijevi spojevi otapaju u koncentriranoj [[Hlorovodična kiselina|hlorovodičnoj]] ili [[Sumporna kiselina|sumpornoj kiselini]] i onda se elektrolitički reduciraju do metala.

Veoma čisti galij je neophodan za brojne tehničke primjene, naprimjer za pravljenje poluprovodnika, gdje ne smije biti prisutna primjesa drugih elemenata ni u količini od jednog stomilionitog dijela. Mogući načini za obogaćivanje galija su vakuumska destilacija i frakciona kristalizacija.<ref name="ullmann"/>

Proizvodnja galija u svijetu je veoma mala, 2008. godine [[primarna proizvodnja]] iznosila je 95 tona. Drugi izvor galija je reciklaža opada koji sadrži galija, čime je 2008. godine dobijeno dodatnih 135 tona galija. Najveći proizvođači su [[Kina]], [[Njemačka]], [[Kazahstan]] i [[Ukrajina]], dok najviše recikliraju [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], [[Japan]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske|UK]].<ref name="usgs"/>

U laboratorijskim uslovima, galij se dobija putem elektrolize rastvora galij-hidroksida u sodi pomoću [[platina]]stih i [[volfram]]ovih elektroda.<ref name="Schmidbaur"/>

== Upotreba ==
[[Datoteka:Uv-LED.jpg|mini|200px|lijevo|Plava LED dioda zasnovana na [[indij]]-galij nitridu]]
Pošto je veoma rijedak u prirodi, galij se ne upotrebljava mnogo. Iz najvećeg dijela proizvedenog galija prave se razni galijevi spojevi. Sa privrednog aspekta najvažniji galijevi spojevi su oni sa elementima iz 5. grupe periodnog sistema, naročito se to odnosi na [[galij-arsenid]], koji se upotrebljava za [[solarne ćelije]] i svjetleće diode. Godine 2003. oko 95% proizvedenog galija u svijetu potrošilo se upravo u te svrhe. Pored toga, on se koristi i kao materijal za dotiranje [[silicij]]a (p-dotiranje).<ref name="Moskalyk"/>

Zbog širokog temperaturnog područja u kojem je element u tečnom stanju, a u isto vrijeme ima i najniži [[pritisak pare]], galij se koristi za izradu [[termometar]]a. Galijevi termometri se mogu koristiti u temperaturnom području do 1200&nbsp;°C. Tečni galij se može upotrijebiti i kao tekućina za zaustavljanje gasova pri mjerenju [[Zapremina|zapremine]] [[gas]]ova na visokim tempertaturama kao i tečni [[Elektroda|elektrodni]] materijal kod dobijanja čistih elementarnih metala poput [[indij]]a.<ref name="TaBuWerkstoffe"/>

Galij ima osobine visoke smočivosti (vlaženja) i daje dobar odraz svjetlosti. Zbog toga se koristi i za izradu [[Ogledalo|ogledala]].<ref name="TaBuWerkstoffe"/> Pored toga, koristi se za topive legure, kao izmjenjivač toplote u nuklearnim reaktorima i kao zamjena za živu u lampama.<ref name="römpp"/>

Legure galija sa drugim metalima imaju raznolika područja upotrebe. Magnetski materijali nastaju legiranjem galija sa [[gadolinij]]em, [[željezo]]m, [[itrij]]em, [[litij]]em i [[magnezij]]em. Legura sa [[vanadij]]em u obliku V<sub>3</sub>Ga je [[superprovodnik]] sa relativno visokom radnom temperaturom od 16,8 K. U [[nuklearno oružje|nuklearnom oružju]], galij se legira sa [[plutonij]]em, da bi se onemogućio fazni prijelaz. Mnoge galijeve legure su na sobnoj temperaturi u tečnom stanju, te mogu zamijeniti otrovne živine ili veoma reaktivne natrijeve i kalijeve legure.<ref name="römpp"/>

== Spojevi ==
Galij u svojim spojevima se javlja gotovo isključivo sa [[Valencija (hemija)|valencijom]] +3. Pored njih, poznati su, mada veoma rijetki i najčešće nestabilni, spojevi galija sa valencijom +1, kao i oni koji pored trovalentnog galija(III) sadrže i jednovalentni (formalno dvovalentni galij(II)).

U tehničkom pogledu najvažniji spojevi galija su oni sa elementima [[15. grupa hemijskih elemenata|dušikove grupe]]. [[Galij-nitrid]], [[galij-fosfid]], [[galij-arsenid]] i [[galij-antimonid]] su tipični [[Poluprovodnik|poluprovodnici]] (III-V-poluprovodnici) a koriste se za tranzistore, diode i druge elektroničke dijelove. Ovi spojevi se naročito mnogo koriste za izradu različitih svjetlećih dioda u boji. Galij-arsenid se koristi pri proizvodnji solarnih ćelija, posebno onih koji se ugrađuju u satelite, jer je galij-arsenid mnogo otporniji na ionizirajuće zračenje od [[silicij]]a.<ref name="Römpp-GaAs"/>

Galij halogenidi u obliku GaX<sub>3</sub> imaju mnogo sličnih osobina odgovarajućim aluminijevim spojevima. Sa izuzetkom galij(III)-fluorida, uvijek se javljaju kao dimeri u strukturi [[aluminij-bromid]]a. Kao jedini halogenid, galij(III)-hlorid ima neznatnu primjenu u industriji. On se koristi kao Lewisova kiselina u Friedel-Craftsovoj reakciji alkiliranja.<ref name="Römpp-GaVerb"/>

== Dokazivanje ==
Dokazivanje prisustva galija je kvalitativno moguće uz pomoć standardnih obojenih reakcija. U to se ubrajaju reakcije sa [[rodamin B|rodaminom B]] u [[benzen]]u, koji nakon dodavanja galija [[Fluorescencija|fluorescenira]] narandžasto-žuto do crveno-ljubičasto,<ref name="Brodersen"/> [[morin]]om, koji pokazuje zelenu fluorescenciju u reakciji sa aluminijem<ref name="Gottfriedb"/> i [[kalij heksacijanidoferat(III)]], koji sa galijem daje bijeli talog galij heksacijanidoferat(III).<ref name="Poluektoff"/> Pored toga, moguće je putem [[Spektroskopija|spektroskopije]] dokazati prisustvo galija preko karakterističnih ljubičastih spektralnih linija na 417,1 i 403,1&nbsp;nm.<ref name="LexChem"/>

Kvantitativni dokaz galija je moguć putem kompleksometrijske [[titracija|titracije]], naprimjer sa etilendiamin tetrasirćetnom kiselinom ili putem spektroskopije atomskom apsorpcijom.<ref name="LexChem"/>

== Biološki značaj ==
Za metalni galij ne postoje toksikološki podaci; međutim i pored toga poznato je da on nagrizajuće djeluje na kožu i [[sluzokoža|sluzokožu]].<ref name="GESTIS"/> Spojevi [[galij(III)-nitrat]] Ga(NO<sub>3</sub>)<sub>3</sub> i [[galij(III)-oksid]] Ga<sub>2</sub>O<sub>3</sub> imaju vrijednost smrtonosne doze LD<sub>50</sub> u nivoima grama: 4,36 g/kg za nitrat i 10 g/kg za oksid.<ref name="martelb"/> Galij se smatra relativno malo otrovnim, te koliko je poznato ne spada u mikroelemente neophodne za ljude.<ref name="HoWi1181"/>

== Također pogledajte ==
* [[Indij galij arsenid]]

== Reference ==
{{refspisak|2|refs=
<ref name="ullmann">{{Cite book|author=J. F. Greber|chapter=Gallium and Gallium Compounds|title=Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry|edition=7|publisher=Wiley-VCH|location=Weinheim|year=2005}}</ref>
<ref name="HoWi1181">{{cite book|author=Arnold F. Holleman, Nils Wiberg|title=Lehrbuch der Anorganischen Chemie|url=https://archive.org/details/lehrbuchderanorg00wibe|edition=102|publisher=de Gruyter|location=Berlin|year=2007|isbn=978-3-11-017770-1|pages=[https://archive.org/details/lehrbuchderanorg00wibe/page/n1218 1179]–1181}}</ref>
<ref name="GaIV">{{cite journal|author=Takemura Kenichi, Kobayashi Kazuaki, Arai Masao|title=High-pressure bct-fcc phase transition in Ga|journal=Phys. Rev. B.|year=1998|volume=58|pages=2482–2486|doi=10.1103/PhysRevB.58.2482}}</ref>
<ref name="bdSharma">{{Cite journal|author=B. D. Sharma, J. Donohue|title=A refinement of the crystal structure of gallium|journal=Zeitschrift für Kristallographie|year=1962|volume=117|pages=293–300|doi=10.1524/zkri.1962.117.16.293}}</ref>
<ref name="galliumbeta">{{Cite journal|author=L. Bosio, A. Defrain|title=Structure cristalline du gallium β|journal=Acta Cryst.|year=1969|volume=B25|page=995|doi=10.1107/S0567740869003360}}</ref>
<ref name="Gay">{{Cite journal|author=L. Bosio, H. Curien, M. Dupont, A. Rimsky|title=Structure cristalline de Ga γ|journal=Acta Cryst.|year=1972|volume=B28|pages=1974–1975|doi=10.1107/S0567740872005357}}</ref>
<ref name="galiumdelta">{{cite journal|author=L. Bosio, H. Curien, M. Dupont, A. Rimsky|title=Structure cristalline de Gaδ|journal=Acta Cryst.|year=1973|volume=B29|pages=367–368|doi=10.1107/S0567740873002530}}</ref>
<ref name="GaII-III">{{cite journal|author=Louis Bosio|title=Crystal structure of Ga(II) and Ga(III)|journal=J. Chem. Phys.|year=1978|volume=68|issue=3|pages=1221–1223|doi=10.1063/1.435841}}</ref>
<ref name="TaBuWerkstoffe">{{Cite book|author=Manfred Merkel, Karl-Heinz Thomas|title=Taschenbuch der Werkstoffe|edition=7|publisher=Hanser Verlag|year=2008|isbn=978-3-446-41194-4|pages=322–324}}</ref>
<ref name="nubase">{{Cite journal|author=G. Audi, O. Bersillon, J. Blachot, A. H. Wapstra|title=The NUBASE evaluation of nuclear and decay properties|journal=Nuclear Physics|year=2003|volume=A 729|pages=3–128|url=http://www.nndc.bnl.gov/amdc/nubase/Nubase2003.pdf|doi=10.1016/S0375-9474(97)00482-X|access-date=21. 1. 2018|archive-date=24. 7. 2013|archive-url=https://web.archive.org/web/20130724211828/http://www.nndc.bnl.gov/amdc/nubase/Nubase2003.pdf|url-status=bot: unknown}}</ref>
<ref name="Greenma">{{Cite journal|author=Mark A. Green, Michael J. Welch|title=Gallium radiopharmaceutical chemistry|journal=International Journal of Radiation Applications and Instrumentation. Part B. Nuclear Medicine and Biology|year=1989|volume=16|issue=5|pages=435–448|doi=10.1016/0883-2897(89)90053-6}}</ref>
<ref name="Wellmer">{{Cite book|author=Friedrich-Wilhelm Wellmer, Manfred Dalheimer, Markus Wagner|title=Economic Evaluations in Exploration|url=https://archive.org/details/economicevaluati00well|edition=2|publisher=Springer|year=2007|isbn=978-3-540-73557-1|pages=[https://archive.org/details/economicevaluati00well/page/n95 83]–84}}</ref>
<ref name="usgs">''[http://minerals.usgs.gov/minerals/pubs/commodity/gallium/mcs-2009-galli.pdf Gallium].'' u: U.S. Geological Survey: ''Mineral Commodity Summaries.'' januar 2009.</ref>
<ref name="Schmidbaur">{{Cite book|author=E. Dünges, H. Schmidbaur|chapter=Gallium, Indium, Thallium|editor=Georg Brauer|title=Handbuch der Präparativen Anorganischen Chemie|volume=II|publisher=Ferdinand Enke Verlag|location=Stuttgart|year=1978|isbn=3-432-87813-3|pages=844–846}}</ref>
<ref name="Römpp-GaAs">Helmut Sitzmann: ''Galliumarsenid.'' u: ''Römpp Chemie-Lexikon.'' Thieme Verlag, decembar 2006.</ref>
<ref name="Römpp-GaVerb">Helmut Sitzmann: ''Gallium-Verbindungen.'' u: ''Römpp Chemie-Lexikon'', Thieme Verlag, decembar 2006.</ref>
<ref name="Brodersen">{{Cite journal|author=K. Brodersen|title=Zum empfindlichen Nachweis von Gallium|journal=Fresenius' Journal of Analytical Chemistry|year=1956|volume=149|pages=154–155|doi=10.1007/BF00454207}}</ref>
<ref name="Gottfriedb">{{Cite journal|author=Gottfried Beck|title=Mikrochemischer Nachweis von Gallium mit Morin|journal=Mikrochemie|year=1936|volume=20|pages=194–197|doi=10.1007/BF02740180}}</ref>
<ref name="Poluektoff">{{Cite journal|author=N. S. Poluektoff|title=Zum Nachweis von Gallium mit Hilfe von Farbreaktionen|journal=Mikrochemie|year=1936|volume=19|pages=248–252|doi=10.1007/BF02752838}}</ref>
<ref name="LexChem">''Gallium''. u: ''Lexikon der Chemie.'' Spektrum Verlag, 2000.</ref>
<ref name="GESTIS">[http://gestis.itrust.de/nxt/gateway.dll?f=id$t=default.htm$vid=gestisdeu:sdbdeu$id=008260 GESTIS baza podataka]{{Mrtav link}}</ref>
<ref name="martelb">{{Cite book|author=Bernard Martel, Keith Cassidy|title=Chemical risk analysis: a practical handbook|publisher=Taylor & Francis|year=2000|isbn=1-56032-835-5|page=376}}</ref> 
<ref name="Züger">{{Cite journal|author=O. Züger, U. Dürig|title=Atomic structure of the α-Ga(001) surface investigated by scanning tunneling microscopy: Direct evidence for the existence of Ga<sub>2</sub> molecules in solid gallium|journal=Phys. Rev. B|year=1992|volume=46|pages=7319–7321|doi=10.1103/PhysRevB.46.7319}}</ref>
<ref name="römpp">Helmut Sitzmann: ''Gallium''. u: ''Römpp Chemie Lexikon.'' Thieme Verlag, decembar 2006.</ref>
<ref name="ulrichm">{{Cite book|author=Ulrich Müller|title=Anorganische Strukturchemie|url=https://archive.org/details/anorganischestru00mull|edition=6|publisher=Vieweg+Teubner Verlag|year=2008|isbn=978-3-8348-0626-0|page=[https://archive.org/details/anorganischestru00mull/page/n229 228]}}</ref>
<ref name="Weeks">{{Cite book|author=Mary Elvira Weeks|title=Discovery of the Elements|edition=3|publisher=Kessinger Publishing|year=2003|isbn=978-0-7661-3872-8|pages=215–219}}</ref>
<ref name="Moskalyk">{{Cite journal|author=R. R. Moskalyk|title=Gallium: the backbone of the electronics industry|journal=Minerals Engineering|year=2003|volume=16|issue=10|pages=921–929|doi=10.1016/j.mineng.2003.08.003}}</ref>
<ref name="zhang">{{Cite journal|author=Yiming Zhang, Julian R. G. Evans, Shoufeng Yang|title=Corrected Values for Boiling Points and Enthalpies of Vaporization of Elements in Handbooks|journal=Journal of Chemical & Engineering Data|volume=56|year=2011|pages=328–337|doi=10.1021/je1011086}}</ref>
<ref name="whbrock">{{Cite book|author=William H. Brock|title=Viewegs Geschichte der Chemie|publisher=Vieweg|location=Braunschweig|year=1997|isbn=3-540-67033-5|pages=206–207}}</ref>
<ref name="CRC">{{Cite book|author=David R. Lide|title=CRC Handbook of Chemistry and Physics: A ready-reference book of chemical and physical data|url=https://archive.org/details/handbookchemistr00lide|edition=90|publisher=CRC Taylor & Francis|location=Boca Raton, FL|year=2009|isbn=978-1-4200-9084-0|chapter=Section 4|pages=[https://archive.org/details/handbookchemistr00lide/page/n1301 4]-142 do 4-147}}</ref>
<ref name="CRC2">{{Cite book|editor=Weast, Robert C.|title=CRC Handbook of Chemistry and Physics|url=https://archive.org/details/crchandbookofche70edunse|publisher=CRC (Chemical Rubber Publishing Company)|location=Boca Raton|year=1990|pages=E-129 do E-145|isbn=0-8493-0470-9}}</ref>
<ref name="Harry H. Binder">{{Cite book|author=Harry H. Binder|title=Lexikon der chemischen Elemente|publisher=S. Hirzel Verlag|location=Stuttgart|year=1999|isbn=3-7776-0736-3}}</ref>
}}

{{Commonscat|Gallium}}
{{PSE}}

[[Kategorija:Hemijski elementi]]