Izvorni kôd stranice Europij

{{Infokutija hemijski element
| Hemijski element = Europij
| Simbol = Eu
| Atomski broj = 63
| Serija = [[Lantanoidi]]
| Grupa = La
| Perioda = 6
| Blok = f
| Boja serije = Plum
| Slika = [[Datoteka:Europium.jpg|180px]]
| Izgled = srebrenobijeli metal
| Zastupljenost = 9,9 • 10<sup>-6</sup><ref name="binder" />
| Atomska masa = 151,964
| Atomski radijus = 185
| Atomski radijus izračunat = 231
| Kovalentni radijus = 198
| Elektronska konfiguracija = &#x5B;[[Ksenon|Xe]]&#x5D; 4f<sup>7</sup>6s<sup>2</sup>
| Izlazna energija = 2,5
| Elektroni u energetskom nivou = 2, 8, 18, 25, 8, 2
| Energija ionizacije_1 = 547,1
| Energija ionizacije_2 = 1085
| Energija ionizacije_3 = 2404
| Agregatno stanje = čvrsto
| Mohsova skala tvrdoće = 
| Struktura kristala = kubična prostorno centrirana
| Gustoća = 5245 (25 °C)<ref name="greenwood" />
| Magnetizam = paramagnetičan (''Χ<sub>m</sub>'' = 0,013)<ref name="Weast"/>
| Tačka topljenja_K = 1099
| Tačka topljenja_C = 826
| Tačka ključanja_K = 1440
| Tačka ključanja_C = 1713<ref name="zhang" />
| Molarni volumen = 28,97 · 10<sup>-6</sup>
| Toplota isparavanja = 176<ref name="zhang" />
| Toplota topljenja = 9,2
| Pritisak pare = 144
| Pritisak pare_K = 1095
| Brzina zvuka = 
| Brzina zvuka_K = 
| Specifična toplota = 180
| Specifična toplota_K = 
| Specifična električna provodljivost = 1,11 · 10<sup>6</sup>
| Specifična električna provodljivost_K = 
| Toplotna provodljivost = 14
| Toplotna provodljivost_K = 
| Oksidacioni broj = 2 , '''3'''
| Oksidi = 
| Elektrodni potencijal = −1,99 V (Eu<sup>3+</sup> + 3 e<sup>−</sup> → Eu)
| Elektronegativnost = 1,2
| Oznaka upozorenja = {{Oznake upozorenja|F}}
| Oznake upozorenja R = {{Oznake upozorenja R|14/15|17}}
| Oznake upozorenja S = {{Oznake upozorenja S|7/8|43}}
| Radioaktivan = Ne
| Izotopi = 
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Eu
| Maseni broj = 150
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada =  36,9 [[godina|god]]
| Tipraspada1ZM = [[Elektronski zahvat|ε]]
| Tipraspada1ZE = 2,261
| Tipraspada1ZP = <sup>150</sup>Sm
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Eu
| Maseni broj = 151
| Rasprostranjenost u prirodi = 47,8
| Vrijeme poluraspada =  5 • 10<sup>18</sup> [[godina|god]]
| Tipraspada1ZM = [[Alfa-zraci|α]]
| Tipraspada1ZE = 1,9644
| Tipraspada1ZP = <sup>147</sup>Pm
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 2
| Simbol = Eu
| Maseni broj = 152
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 13,516 [[godina|god]]
| Tipraspada1ZM =  [[Elektronski zahvat|ε]] 
| Tipraspada1ZE = 1,874
| Tipraspada1ZP = <sup>152</sup>Sm
| Tipraspada2ZM = [[beta-zraci|β<sup>-</sup>]]
| Tipraspada2ZE = 1,819
| Tipraspada2ZP = <sup>152</sup>Gd
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 0
| Simbol = Eu
| Maseni broj = 153
| Rasprostranjenost u prirodi = 52,2
}}
|}}
'''Europij''' je [[hemijski element]] sa [[hemijski simbol|simbolom]] '''Eu''' i [[atomski broj|masenim brojem]] 63. U [[periodni sistem elemenata|periodnom sistemu]] nalazi se u grupi [[lantanoidi|lantanoida]] i te zbog toga ubraja u metale rijetkih zemalja. Samo su europij i [[americij]] elementi koji su nazvani po [[kontinent]]ima.

Kao i ostali lantanoidi, europij je također srebreno-sjajni teški metal. Njegove osobine ne slijede [[kontrakcija lantanoida|kontrakciju lantanoida]]. Zbog njegove [[elektronska konfiguracija|elektronske konfiguracije]], ovaj element ima značajno manju [[gustoća|gustoću]] kao i dosta niže [[talište|tačke topljenja]] i [[tačka ključanja|ključanja]] u odnosu sa susjedne elemente iz periodnog sistema. On je hemijski najreaktivniji rijetki zemni metal. Prve naznake postojanja elementa dali su [[William Crookes]] i [[Paul Émile Lecoq de Boisbaudran]] 1896. godine, a [[Eugène-Anatole Demarçay]] je kasnije uspio dokazati postojanje elementa putem spektroskopije, te ga i izolirati.

Ovaj element ima značajnu primjenu u tehnici, jer se koristi kao materijal za izradu svjetlećih tijela poput [[katodni monitor|katodnih monitora]], koji su ranije korišteni kao ekrani za [[računar]]e i [[televizor]]e, zatim u sijalicama i [[LCD monitor]]ima. U tim proizvodima, crvena i plava boja dobija se od supstanci koje su dopirane europijem, a koje na taj način fluoresciraju u određenom željenom spektru.

== Historija ==
Prve naznake o postojanju elementa koji je kasnije nazvan ''europij'' dao je [[William Crookes]] 1885. godine. Pri ispitivanju spektra [[Fluorescencija|fluorescencije]] smjese [[samarij]]a i [[itrij]]a zabilježio je signale neobičnih narandžastih spektralnih linija, a koje su bile snažnije u smjesi elemenata nego kada su ti elementi bili u čistom stanju. Shvatio je da te linije ukazuju na postojanje novog nepoznatog elementa, pa ih je nazvao "nenormalne linije", a hipotetički element S<sub>δ</sub>.<ref name="Crookes"/> Novo otkriće koje je utrlo put otkriću ovog elementa napravio je [[Paul Émile Lecoq de Boisbaudran]] 1892. godine, kada je pored "nenormalnih" Crookesovih linija, u spektru samarija otkrio još tri, do tada nepoznate, plave [[Spektar (fizika)|spektralne]] linije.<ref name="bpt6k307"/> Godine 1896. [[Eugène-Anatole Demarçay]] je pretpostavio na osnovu ultraljubičastog spektra postojanje jednog novog elementa između samarija i [[gadolinij]]a,<ref name="bpt6k3078"/> pri čemu je 1900. godine utvrdio, da bi taj element mogao biti isti onaj kojeg su proučavali Crookes i Boisbaudran. Naredne godine Demarçay je pošlo za rukom da taj element izolira pomoću frakcijske [[Kristalizacija|kristalizacije]] dvostrukih soli samarij/europij-magnezij nitrata. Element je nazvao po imenu kontinenta [[Evropa]], ''Europij''.<ref name="bpt6k30888"/><ref name="stable92772"/> Analogno načinu kako je europij dobio ime, naučnici [[Glenn T. Seaborg]], [[Ralph A. James]] i [[Leon O. Morgan]] su 1948. godine element koji se u periodnom sistemu nalazi direktno ispod europija, a koji spada u [[Aktinoidi|aktinoide]] također nazvali po jednom kontinentu ([[Amerika|Americi]]), ''[[americij]]''.<ref name="purl4435330"/>

Prva važnije tehnička upotreba ovog elementa bila je proizvodnja europijem dopiranog itrij-vanadata. Taj materijal za izradu crvenih svjetlećih tijela otkrili su 1964. Albert K. Levine i Frank C. Palilla, a kasnije je odigrao vrlo važnu ulogu u razvoju televizije u boji.<ref name="levinea"/> U te i slične svrhe, izgrađen je i prvi rudnik za dobijanje ruda rijetkih zemalja u kalifornijskom [[Mountain Pass (Kalifornija)|Mountain Passu]],<ref name="castorsb"/> iz kojeg se počev od 1954. intenzivno eksploatira ruda.<ref name="harald"/>

== Osobine ==
=== Fizičke ===
Kao i ostali lantanoidi, europij je mehki, teški [[Metal (hemija)|metal]], srebrenog sjaja. Ima neuobičajeno nisku [[Gustoća|gustoću]] od 5,245 g/cm<sup>3</sup>, što je znatno niže od njemu susjednih lantanoida iz periodnog sistema, kao što su [[samarij]] ili gadolinij, a također niže i od [[lantan]]a. Isto važi i za njegovu relativno nisku [[Talište|tačku topljenja]] od 826&nbsp;°C i tačku ključanja 1440&nbsp;°C (kod gadolinija: tačka topljenja 1312&nbsp;°C, a ključanja 3000&nbsp;°C). Ove vrijednosti su u suprotnosti sa, inače primjenljivom, [[Kontrakcija lantanoida|kontrakcijom lantanoida]], a uzrok tome je [[elektronska konfiguracija]] europija [Xe] 4f<sup>7</sup> 6s<sup>2</sup>. Pošto mu je f-ljuska polovično popunjena, samo dva [[Valencija (hemija)|valentna]] elektrona (6s<sup>2</sup>) su dostupna za kreiranje [[Metalna veza|metalnih veza]]; zbog toga dolazi do dosta stabije sile vezivanja i znatno većeg [[Atomski radijus|atomskog radijusa]] metala. Slične karakteristike zapažene su i kod [[iterbij]]a. Kod ovog elementa, sa dvije u potpunosti popunjene f-ljuske također postoje samo dva valentna elektrona dostupna za kreiranje metalnih veza.<ref name="HoWi1938"/>

U normalnim uslovima, europij se [[Kristalizacija|kristalizira]] u kubičnu-prostorno centriranu rešetku sa parametrom rešetke a=455 pm.<ref name="Barrettcs"/> Osim ove [[Kristalna struktura|kristalne strukture]], poznate su još dvije visokotlačne [[Alotropske modifikacije|modifikacije]]. Redoslijed modifikacija pri povećanju pritiska, kao što je to slučaj kod iterbija, ne odgovara redoslijedu kod drugih lantanoida. Tako, naprimjer, kod europija nije poznata modifikacija u dvostrukoj heksagonalnoj strukturi, niti u takozvanoj strukturi samarija. Prvi fazni prelaz kod ovog metala odvija se pri pritisku od 12,5 GPa, a iznad ovog pritiska europij se kristalizira u heksagonalnoj, gusto pakovanoj kristalnoj strukturi sa parametrima rešetke a=241 pm i c=545 pm. Pri pritisku iznad 18 GPa, pronađena je još jedna struktura sa Eu-III slična heksagonalnoj, gusto pakovanoj kuglastoj strukturi.<ref name="syassenk"/><ref name="wagrosshans"/>

Pri izuzetno visokom pritisku iznad 34 GPa mijenja se elektronska konfiguracija europija iz dvovalentne u trovalentnu. Ovim se postiže [[superprovodljivost]] elementa, a koja se javlja pri pritisku od oko 80 GPa i temperaturi od oko 1,8 K.<ref name="Debessai"/> Ioni europija, koji su ugrađeni u vlastite osnovne rešetke, pokazuju izrazitu [[fluorescencija|fluorescenciju]]. Pri tome je emitovana talasna dužina zavisna od oksidacijskog stanja. Tako naprimjer [[ion]]i Eu<sup>3+</sup> fluoresceniraju gotovo nezavisno od osnovne rešetke u rasponu od 613 do 618&nbsp;nm, što odgovara intenzivnoj crvenoj boji.<ref name="Rost"/> Za razliku od njega, maksimum emisije iona Eu<sup>2+</sup> je daleko više zavisan od osnovne rešetke te naprimjer za osnovnu rešetku barij magnezij-aluminata iznosi 447&nbsp;nm u plavom dijelu spektra,<ref name="Baumfield"/> dok za [[stroncij-aluminat]] (SrAl<sub>2</sub>O<sub>4</sub>:Eu<sup>2+</sup>) iznosi 520&nbsp;nm u zelenom spektru.<ref name="lakshmanan"/>

=== Hemijske ===
[[Datoteka:Europium on air oxidized.jpg|thumb|lijevo|180px|Komad europija oksidiran stajanjem na [[zrak]]u, presvučen žutim europij(II)-karbonatom]]
Europij je tipičan neplemeniti metal i reagira sa većinom nemetala. On je jedan od najreaktivniji lantanoida, a sa [[kisik]]om reagira najbrže. Ako se zagrije na temperaturu od oko 180&nbsp;°C, spontano se zapali u kontaktu sa zrakom i sagorijeva do europij(III)-oksida.<ref name="Emsley"/>

:<math>\mathrm{4\ Eu + 3\ O_2 \longrightarrow 2\ Eu_2O_3}</math>
Europij reagira također i sa halogenim elementima [[fluor]]om, hlorom, [[brom]]om i [[jod]]om dajući [[halidi|trihalide]]. Pri reakciji s [[vodik]]om nastaju [[stehiometrija|nestehiometrijske]] hidridne faze, u kojim [[atom]]i vodika ulaze u šupljine unutar kuglaste kristalne rešetke metala.<ref name="HoWi1938"/>

Ovaj metal vrlo sporo se rastvara u [[voda|vodi]], dok se u kiselinama rastvara mnogo brže istiskujući iz nje vodik i gradeći bezbojne [[ion]]e Eu<sup>3+</sup>. Također bezbojni ioni Eu<sup>2+</sup> dobijaju se [[elektroliza|elektrolitičkom]] redukcijom na [[katoda|katodi]] u vodenom rastvoru. To je jedini dvovalentni ion nekog lantanoida koji je stabilan u vodenom rastvoru. Europij se može rastvarati u [[amonijak]]u, pri čemu kao i kod alkalnih metala nastaje plavi rastvor u kojem se nalaze [[solvatizirani elektron]]i.<ref name="HoWi1938"/>

Kation Eu<sup>3+</sup> spada, pored Sm<sup>3+</sup>, Tb<sup>3+</sup> i Dy<sup>3+</sup> među katione lantanoida, koji u posebno sačinjenim kompleksima mogu emitirati [[svjetlost]] u vidljivom dijelu spektra usljed apsorpcije određenih talasnih dužina. Trovalentni kation europija je jedan od kationa koji je u vodenom rastvoru bezbojan, ali s kojem organski ligandi mogu izazvati takozvani ''efekt antene'' sa koordiniranim izduženim sistemom ''π'' elektrona, pri čemu centralne čestice snažno iskazuju luminescentne osobine. Tako ''π'' elektroni liganda provode apsorbiranu energiju ulazne svjetlosti (od oko 355&nbsp;nm) do ''5d'' elektrona iona Eu<sup>3+</sup>, čime on odlazi u ''4f'' orbitalu te pri povratku u prvobitnu orbitalu emitira svjetlost u vidljivom dijelu spektra (oko 610&nbsp;nm talasne dužine).

=== Izotopi ===
Postoji ukupno 38 izotopa te 13 nuklearnih izomera europija između <sup>130</sup>Eu i <sup>167</sup>Eu. Od njih samo je <sup>153</sup>Eu stabilan, a drugi, <sup>151</sup>Eu, dugo vremena je smatran stabilnim, sve dok 2007. godine nisu pronađene indicije da se raspada alfa raspadom uz [[vrijeme poluraspada]] od najmanje 1,7 triliona godina.<ref name="bellip"/> Oba ova [[izotop]]a nalaze se u prirodi, gdje izotop <sup>153</sup>Eu ima udio od 52,2 % u prirodnoj smjesi izotopa, a izotop <sup>151</sup>Eu 47,8 %.<ref name="nubase"/>

Više izotopa europija kao što su <sup>152</sup>Eu, <sup>154</sup>Eu i <sup>155</sup>Eu nastaju pri razbijanju jezgara atoma [[uranij]]a i [[plutonij]]a. U tom procesu, izotop <sup>155</sup>Eu ima udio od oko 0,03 % od ukupne količine proizvoda raspada te predstavlja najčešći izotop europija koji nastane na taj način.<ref name="aragonne"/> Prisustvo radioaktivnih izotopa europija potvrđeno je na [[atol]]u [[Rongelap]] tri godine nakon kontaminacije atola u čijoj blizini je izvršen test atomske bombe u sklopu "operacije Castle".<ref name="palumbo"/>

== Rasprostranjenost ==
Europij je na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]] vrlo rijedak element. Njegov udio u kontinentalnoj Zemljinoj kori iznosi oko 2 [[Parts per million|ppm]].<ref name="Weast"/> On se nalazi u vidu sporednih sastojaka u različitim lantanoidnim mineralima, a [[mineral]]i gdje je europij glavni sastojak nisu poznati. Metal je sadržan u ceritnim rudama poput [[monacit]]a i [[bastnesit]]a, kao i u rudama iterbija poput [[ksenotim]]a, a gdje udio europija uglavnom iznosi između 0,1 i 0,2%.<ref name="Ullmann"/> Za industrijsko dobijanje europija najvažnije nalazište do 1985. bila je ruda bastnesita u kalifornijskom rudniku Mountain Pass, a poslije je glavni izvor rude ovog metala postao kineski rudnik [[Bayan Obo]] (白云矿区).<ref name="Haxelb"/>

U nekim [[Magmatit|magmatskim stijenama]], koncentracija europija može biti viša ili niža od one koja bi se očekivala kao standard relativne zastupljenosti rijetkih metala određen pomoću [[Hondriti|hondrita]]. Ovaj fenomen naziva se i  '''anomalija europija''' a odnosi se na to, da se pod reducirajućim uslovima unutar [[Magma|magme]] Eu<sup>3+</sup> može reducirati do Eu<sup>2+</sup>. Ovaj ion posjeduje veći ionski radijus od trovalentnog europija pa se zbog toga može lakše uklopiti i integrirati u određene minerale, uglavnom na mjesta [[stroncij]]a ili [[kalcij]]a u [[kalifeldspat]]u i [[plagioklas]]u, pri čemu onda oni iskazuju ''pozitivnu'' anomaliju europija. Ovi minerali se kristaliziraju iz istopljene magme te se zatim odvajaju iz nje, dok trovalentni europij ostaje rastopljen u magmi.<ref name="Shyama"/><ref name="Drake"/> Međutim, za uklapanje u neke stijene poput [[piroksen]]a i [[olivin]]a na mjesta gdje se nalaze [[željezo]], [[magnezij]] i kalcij, [[ion]] Eu<sup>2+</sup> je isuviše velik, pa tako dolazi do ''negativne'' anomalije europija.<ref name="Myron"/> Osim pri kristalizaciji plagioklasa, anomalija europija se može desiti i pri topljenju stijena. Pošto je koeficijent razdvajanja između kristala i istopljene smjese oko 10 puta veći nego kod drugih rijetkih zemnih elemenata, pri djelimičnom topljenju stijena bogatih plagioklasom u istopljenju smjesu dospijeva vrlo malo europija što rezultira negativnom anomalijom europija kada stijene ponovno počnu otvrdnjavati. Ova anomalija je pokazatelj stepena frakcionizacije magmatskih stijena.

Vrlo izražena anomalija europija pronađena je u [[stijena]]ma donesenim sa [[Mjesec (satelit)|Mjeseca]], pri čemu uzorci bogati plagioklasom sa Mjesečevih "visoravni" imaju pozitivnu (povišen udio europija), dok [[bazalt]]ni uzorci nađeni u kraterima i dolinama Mjeseca negativnu anomaliju. Prema mišljenjima naučnika,<ref name="Jakes"/> ova činjenica pruža izuzetne podatke o geološkoj historiji Mjeseca. Pri tome se pretpostavlja da su visoravni sa svojim [[anortozit]]ima izdiferencirale od Mjesečevog unutrašnjeg omotača prije otprilike 4,6 do 4,4 milijarde godina, pa se stoga sastoje iz olivinsko-piroksenskih stijena siromašnih europijem. Mlađe bazaltne stijene iz Mjesečevih dolina, koje su nastale iz bazaltskog djelimično otopljenog omotača jezgra Mjeseca, iz istog razloga su siromašne europijem.<ref name="srtaylor"/>

== Dobijanje ==
[[Datoteka:Eu-Block.jpg|thumb|lijevo|180px|Europij, komad od oko 300 g, kristaliziran u obliku dendrita, visoke čistoće 99,998 % Eu/TREM]]
Zbog sličnosti sa metalima s kojima je redovno povezan u rudama i mineralima, kao i zbog vrlo male koncentracije u njima, razdvajanje europija od drugih lantanoida je izrazito teško, a istovremeno i izuzetno važno, pogotovo zbog tehničkih načina upotrebe elementa.

Nakon "digestije" (starenja [[taloženje|taloga]] polaznih materijala poput monacita ili bastnesita pomoću sumporne kiseline ili sode, mogući su različiti načini odvajanja metala. Osim ionsko-izmjenjivačkih tehnika, najviše se izvode postupci koji se zasnivaju na tečno-tečno ekstrakciji i redukciji Eu<sup>3+</sup> na Eu<sup>2+</sup>. U tim postupcima, iz bastnesita, kao polaznog materijala, odvaja se [[cerij]] u obliku cerij(IV)-oksida. Preostale rijetke zemlje rastvaraju se u [[hlorovodična kiselina|hlorovodičnoj kiselini]]. Nakon toga, pomoću smjese [[DEHPA]] (di(2-etilheksil) fosforne kiseline) i [[kerozin]]a u tečno-tečnoj ekstrakciji odvajaju se europij, gadolinij i [[samarij]] od ostalih rijetkih zemnih metala. Od preostala dva elementa, europij se odvaja redukcijom dvovalentnog Eu<sup>2+</sup> i njegovim taloženjem kao teško rastvorljivi europij(II)-sulfat, dok ostali ioni ostaju i dalje u rastvoru.<ref name="Ullmann" />

Metalni europij može se dobiti reakcijom europij(III)-oksida sa [[lantan]]om ili mišmetalom. Ako se ovakva reakcija izvodi u vakuumu, europij se [[destilacija|izdestilira]] pa se tako može odvojiti od drugih metala i nečistoća:<ref name="Ullmann" />
:<math>\mathrm{Eu_2O_3 + La \longrightarrow Eu \uparrow + La_2O_3}</math>

U svijetu je 2010. godine proizvedeno oko 600 tona europija dok je oko 500 tona potrošeno (u oba slučaja prikazano u vidu europij-oksida). Zbog rastućih potreba za ovim metalom, postoji bojazan da će srednjoročno potražnja za njim premašiti ponudu i da će doći do nestašice europija na tržištu. Stoga se radi na povećanju proizvodnje ovog metala, naročito u pogledu otvaranja novih rudnika kao što su [[Australija|australijski]] [[Mount Weld]] i ponovno otvaranje rudnika ''Mountain Pass''. Zbog velike potražnje za njim, cijena europija je znatno porasla u posljednjih nekoliko godina. Godine 2002. cijena na tržištu kretala se oko 240 US$ po kilogramu, a 2011. porasla je na 1830 dolara po kilogramu (za europij 99%-tne čistoće).<ref name="stevancu"/><ref name="Abigail"/>

== Upotreba ==
Europij se prvenstveno koristi kao sredstvo za dopiranje u proizvodnji svjetlećih tijela, koje se uglavnom upotrebljavaju u ekranima sa katodnom cijevi, a koji su ranije ugrađivani u računarske monitore i televizore, a danas se ponegdje koriste u avionskim instrumentima i svjetiljkama od kompaktnih materijala. Za postizanje različitih boja i nijansi svjetlećih materijala koristi se i dvovalentni i trovalentni europij. Naprimjer, za dobijanje crvenih boja pretežno se upotrebljava [[itrij-oksid]] dopiran europijem (Y<sub>2</sub>O<sub>3</sub>:Eu<sup>3+</sup>), dok je u prošlosti korišten itrij-oksisulfid ili, kao prvi značajni crveni svjetleći materijal itrij-vanadat također dopiran europijem (Eu<sup>3+</sup>). Dvovalentni Eu<sup>2+</sup> pretežno se koristi za plave svjetleće materijale u spojevima poput stroncij-hlorofosfata (Sr<sub>5</sub>(PO<sub>4</sub>)<sub>3</sub>Cl:Eu<sup>2+</sup>, stroncij-hloroapatit, SCAP) i barij magnezij-aluminata (BaMgAl<sub>11</sub>O<sub>17</sub>:Eu<sup>2+</sup>, BAM).<ref name="Baumfield"/><ref name="saezr"/> Za proizvodnju tzv. "plazma" ekrana potrebni su materijali koji pretvaraju VUV zrake (ultraljubičaste zrake u vakuumu), emitovane od strane plemenitih gasova u stanju [[plazma (fizika)|plazme]], u vidljivu [[svjetlost]]. Za to se koriste svjetleće materije dopirane europijem za plavu i crvenu svjetlost, i to za plavu: barij magnezij-aluminat a za crvenu: (Y,Gd)BO<sub>3</sub>:Eu<sup>3+</sup>.<ref name="haninen"/>

Zbog svoje fluorescencije, europij se koristi i u novčanicama [[euro|eura]] da bi se spriječilo krivotvorenje.<ref name="Cotton"/> Ova osobina se također može iskoristiti i za spektrofluorometriju (fluorescentnu spektroskopiju). U tu svrhu, europij se naprimjer veže sa nekim pogodnim kompleksom, koji se zatim uvodi na željeno mjesto i reagira sa određenom bjelančevinom, te se zatim tamo obogaćuje.<ref name="Rost"/>

== Reference ==
{{refspisak|2|refs=
<ref name="castorsb">{{Cite journal|author=Stephen B. Castor|title=Rare Earth Deposits of North America|journal=Resource Geology|volume=58|year=2008|pages=337–347|doi=10.1111/j.1751-3928.2008.00068.x}}</ref>
<ref name="harald">{{Cite web|author=Harald Elsner|url=http://www.bgr.bund.de/DE/Gemeinsames/Produkte/Downloads/Commodity_Top_News/Rohstoffwirtschaft/36_kritische-versorgungslage.pdf?__blob=publicationFile&v=4|title=Kritische Versorgungslage mit schweren Seltenen Erden – Entwicklung „Grüner Technologien“ gefährdet?|publisher=Commodity Top News|year=2011|number=36|language=de}}</ref>
<ref name="HoWi1938">{{Cite book|author=A. F. Holleman, E. Wiberg, N. Wiberg|title=Lehrbuch der Anorganischen Chemie|url=https://archive.org/details/lehrbuchderanorg00wibe|edition=102|publisher=de Gruyter|location=Berlin|year=2007|isbn=978-3-11-017770-1|pages=[https://archive.org/details/lehrbuchderanorg00wibe/page/n1977 1938]–1944}}</ref>
<ref name="Barrettcs">{{Cite journal|author=C. S. Barrett|title=Crystal Structure of Barium and Europium at 293, 78, and 5°K|url=https://archive.org/details/sim_journal-of-chemical-physics_1956-12_25_6/page/1123|journal=The Journal of Chemical Physics|volume=25|year=1956|page=1123|doi=10.1063/1.1743161}}</ref>
<ref name="syassenk">{{Cite journal|author=K. Takemura, K. Syassen|title=Pressure-volume relations and polymorphism of europium and ytterbium to 30 GPa|journal=Journal of Physics F: Metal Physics|volume=15|year=1985|pages=543–559|doi=10.1088/0305-4608/15/3/010}}</ref>
<ref name="wagrosshans">{{Cite journal|author=W. A. Grosshans, W. B. Holzapfel|title=X-ray studies on europium and ytterbium up to 40 GPa|journal=Journal of Magnetism and Magnetic Materials|volume=47–48|year=1985|pages=295–296|doi=10.1016/0304-8853(85)90420-2}}</ref>
<ref name="Debessai">{{Cite journal|author=M. Debessai, T. Matsuoka, J. Hamlin, J. Schilling, K. Shimizu|title=Pressure-Induced Superconducting State of Europium Metal at Low Temperatures|journal=Physical Review Letters|volume=102|year=2009|pages=197002–197005|doi=10.1103/PhysRevLett.102.197002}}</ref>
<ref name="Rost">{{Cite book|author=F. W. D. Rost|title=Fluorescence Microscopy|volume=2|publisher=Cambridge University Press|year=1995|isbn=0-521-41088-6|page=291|url=https://books.google.ba/books?id=-eJsstG_ClcC}}</ref>
<ref name="Baumfield">{{Cite book|author=Peter Bamfield|title=Chromic phenomena. Technological applications of colour chemistry|publisher=Royal Society of Chemistry|year=2001|isbn=0-85404-474-4|page=159|url=https://books.google.ba/books?id=aFbgmoyArYoC&lpg=PP1&pg=PA159}}</ref>
<ref name="lakshmanan">{{Cite book|author=Arunachalam Lakshmanan|title=Luminescence and Display Phosphors. Phenomena and Applications|publisher=Nova Publishers|year=2008|isbn=978-1-60456-018-3|page=269|url=https://books.google.ba/books?id=lKCWAaCiaZgC&lpg=PP1&pg=PA269}}</ref>
<ref name="Emsley">{{Cite book|author=John Emsley|title=Nature’s building blocks. An A–Z guide to the elements|publisher=Oxford University Press|year=2001|isbn=0-19-850341-5|page=139–141|url=https://books.google.ba/books?id=Yhi5X7OwuGkC}}</ref>
<ref name="bellip">{{Cite journal|author=P. Belli, R. Bernabei, F. Cappella, R. Cerulli, C. J. Dai, F. A. Danevich, A. d Angelo, A. Incicchitti, V. V. Kobychev, S. S. Nagorny, S. Nisi, F. Nozzoli, D. Prosperi, V. I. Tretyak, S. S. Yurchenko|title=Search for α decay of natural Europium|journal=Nuclear Physics|volume=A 789|year=2007|pages=15–29|doi=10.1016/j.nuclphysa.2007.03.001}}</ref>
<ref name="nubase">{{Cite journal|author=G. Audi, O. Bersillon, J. Blachot, A. H. Wapstra|url=http://amdc.in2p3.fr/nubase/Nubase2003.pdf|title=The NUBASE evaluation of nuclear and decay properties|journal=Nuclear Physics|volume=A 729|year=2003|pages=3–128|date=|access-date=5. 9. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20110720233206/http://amdc.in2p3.fr/nubase/Nubase2003.pdf|archive-date=20. 7. 2011|url-status=dead}}</ref>
<ref name="aragonne">Argonne National Laboratory: [http://www.ead.anl.gov/pub/doc/europium.pdf ''Europium''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111216033038/http://www.ead.anl.gov/pub/doc/europium.pdf |date=16. 12. 2011 }}, Human Health Fact Sheet, august 2005.</ref>
<ref name="palumbo">Ralph F. Palumbo, Frank G. Lowman: ''[http://www.hss.energy.gov/HealthSafety/IHS/marshall/collection/data/ihp1c/0175_.PDF The occurence of antimony-125, europium-155, iron-55, and other radionuclides in rongelap atoll soil] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160916041359/http://www.hss.energy.gov/HealthSafety/IHS/marshall/collection/data/ihp1c/0175_.PDF |date=16. 9. 2016 }}''. Komisija za atomsku energiju SAD, 1958.</ref>
<ref name="Ullmann">{{Cite book|author=Ian McGill|chapter=Rear Earth Elements|title=Ullmann’s Encyclopedia of Industrial Chemistry|publisher=Wiley-VCH|location=Weinheim|year=2012|doi=10.1002/14356007.a22_607}}</ref>
<ref name="Haxelb">{{Cite web|author=Gordon B. Haxel, James B. Hedrick, Greta J. Orris|url=http://pubs.usgs.gov/fs/2002/fs087-02/|title=Rare Earth Elements—Critical Resources for High Technology|publisher=United States Geological Survey Fact Sheet|number=087-02|year=2002|access-date=7. 10. 2017}}</ref>
<ref name="Shyama">{{Cite book|author=Shyama P. Sinha|title=Systematics and the properties of the lanthanides|publisher=Springer|year=1983|isbn=90-277-1613-7|pages=550-551|url=https://books.google.de/books?id=OmUXW8pqUe8C&lpg=PP1&hl=de&pg=PA550}}</ref>
<ref name="Drake">{{Cite journal|author=D. F. Weill, M. J. Drake|title=Europium Anomaly in Plagioclase Feldspar: Experimental Results and Semiquantitative Model|url=https://archive.org/details/sim_science_1973-06-08_180_4090/page/n73|journal=Science|volume=180|year=1973|pages=1059–1060|doi=10.1126/science.180.4090.1059}}</ref>
<ref name="Myron">{{Cite book|author=Myron G. Best|title=Igneous and Metamorphic Petrology|publisher=Freeman|year=1982|location=New York|isbn=0-7167-1335-7|pages=[https://archive.org/details/igneousmetamorph00best/page/56 56]|url=https://archive.org/details/igneousmetamorph00best/page/56}}</ref>
<ref name="Jakes">{{Cite journal|author=S. R. Taylor, P. Jakes|url=http://adsabs.harvard.edu/full/1974LPSC....5.1287T|title=The geochemical evolution of the moon|journal=Lunar Science Conference, 5., Houston, Texas, 18-22. mart 1974, Proceedings|volume=2|year=1974|pages=1287–1305}}</ref>
<ref name="srtaylor">{{Cite book|author=S. R. Taylor|title=Lunar Science: A post-Apollo View|url=https://archive.org/details/lunarsciencepost0000tayl|publisher=Pergamon|location=New York|year=1975|page=[https://archive.org/details/lunarsciencepost0000tayl/page/156 156]|isbn=978-0-08-018274-2}}</ref>
<ref name="stevancu">{{Cite book|author=Steven Chu|title=Critical Materials Strategy|publisher=DIANE Publishing|year=2011|isbn=978-1-4379-4418-1|pages=87-88|url=https://books.google.ba/books?id=lFrj-IPPvmcC&lpg=PA1&dq=lFrj-IPPvmcC&pg=PA87}}</ref>
<ref name="Abigail">{{Cite web|author=Abigail Walters, Paul Lusty|url=http://www.bgs.ac.uk/downloads/start.cfm?id=1638|title=Rear Earth Elements|publisher=British Geological Survey|year=2011|access-date=30. 8. 2017|archive-date=7. 8. 2016|archive-url=https://web.archive.org/web/20160807041608/http://bgs.ac.uk/downloads/start.cfm?id=1638|url-status=dead}}</ref>
<ref name="saezr">{{Cite book|author=Regino Saez, Paul A. Caro|title=Rare Earths|publisher=Editorial Complutense|year=1998|isbn=84-89784-33-7|pages=323–326|url=https://books.google.ba/books?id=P4UCrfp_s0EC&lpg=PP1&hl=en&pg=PA323}}.</ref>
<ref name="haninen">{{Cite book|author=Pekka Hänninen, Harri Härmä|title=Lanthanide Luminescence. Photophysical, Analytical and Biological Aspects|publisher=Springer|year=2011|isbn=978-3-642-21022-8|page=220|url=https://books.google.ba/books?id=SWxwcXO94M8C&lpg=PP1&hl=en&pg=PA220}}</ref>
<ref name="Cotton">{{Cite book|author=Simon Cotton|title=Lanthanide and Actinide Chemistry|publisher=John Wiley & Sons|year=2007|isbn=978-0-470-01007-5|page=77}}</ref>
<ref name="levinea">{{Cite journal|author=Albert K. Levine, Frank C. Palilla|title=A new, highly efficient red-emitting cathodoluminiscent phosphor (YVO<sub>4</sub>:Eu) for color television|journal=Applied Physics Letters|volume=5|year=1964|page=118|doi=10.1063/1.1723611}}</ref>
<ref name="stable92772">{{Cite journal|author=William Crookes|title=On the Phosphorescent Spectra of S δ and Europium|journal=Proceedings of the Royal Society of London|volume=76|number=511|year=1905|pages=|url=http://www.jstor.org/stable/92772}}</ref>
<ref name="purl4435330">G. T. Seaborg, R. A. James, L. O. Morgan: ''The New Element Americium (Atomic Number 95).'' u: ''NNES PPR. (National Nuclear Energy Series, Plutonium Project Record).'' vol. 14 B ''The Transuranium Elements: Research Papers.'' rad br. 22.1, McGraw-Hill Book Co., New York 1949; [http://www.osti.gov/scitech/biblio/4435330 sažetak]; [http://www.osti.gov/scitech/servlets/purl/4435330/4435330.pdf mašinoskript], januar 1948.</ref>
<ref name="bpt6k3078">{{Cite journal|author=Eugène-Anatole Demarçay|url=http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k30780.image.f730.langDE|title=Sur un nouvel élément contenu, dans les terres rares voisines du samarium|journal=Comptes rendus|volume=122|year=1896|pages=728–730}}</ref>
<ref name="bpt6k30888">{{Cite journal|author=Eugène-Anatole Demarçay|url=http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k30888/f1580.image.langDE|title=Sur un nouvel élément, europium|journal=Comptes rendus|volume=132|year=1901|pages=1484–1486}}</ref>
<ref name="Crookes">{{Cite journal|author=William Crookes|title=On Radiant Matter Spectroscopy. Part II. Samarium|journal=Philosophical Transactions of the Royal Society of London|volume=176|year=1885|pages=691–723|doi=10.1098/rstl.1885.0014}}</ref>
<ref name="bpt6k307">{{Cite journal|author=Paul Émile Lecoq de Boisbaudran|url=http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k3070h.image.f575.langDE|title=Recherches sur le samarium|journal=Comptes rendus|volume=114|year=1892|pages=575–577}}</ref>
<ref name="binder">{{Cite book|author=Harry H. Binder|title=Lexikon der chemischen Elemente|publisher=S. Hirzel Verlag|location=Stuttgart|year=1999|isbn=3-7776-0736-3}}</ref>
<ref name="Weast">{{Cite book|author=Robert C. Weast (izd.)|title=CRC Handbook of Chemistry and Physics|url=https://archive.org/details/crchandbookofche70edunse|publisher=CRC (Chemical Rubber Publishing Company)|location=Boca Raton|year=1990|isbn=0-8493-0470-9|pages=E-129 - E-145|}}, u navedenom izvoru vrijednosti su izvedene u g/mol i prikazane su u SI jednicama.</ref>
<ref name="greenwood">{{Cite book|author=N. N. Greenwood; A. Earnshaw|title=Chemie der Elemente|edition=1|publisher=VCH|location=Weinheim|year=1988|isbn=3-527-26169-9|page=1579}}</ref>
<ref name="zhang">{{Cite journal|author=Yiming Zhang, Julian R. G. Evans, Shoufeng Yang|title=Corrected Values for Boiling Points and Enthalpies of Vaporization of Elements in Handbooks|journal=Journal of Chemical & Engineering Data|volume=56|year=2011|pages=328–337|doi=10.1021/je1011086}}</ref>
}}

== Vanjski linkovi ==
{{Commonscat|Europium}}
*[http://www.gradjevinarstvo.rs/tekstovi/2064/820/porast-cena-retkih-zemalja-zabrinjava-industriju-osvetljenja Porast cena retkih zemalja zabrinjava industriju osvetljenja] {{Simboli jezika|sr|srpski}}

{{PSE}}

[[Kategorija:Hemijski elementi]]