Izvorni kôd stranice Bizmut

{{Infokutija hemijski element
| Hemijski element = Bizmut
| Simbol = Bi
| Atomski broj = 83
| Serija = [[metal (hemija)|Metali]]
| Grupa = 15
| Perioda = 6
| Blok = p
| Boja serije = DarkGray
| Slika = [[Datoteka:Bismuth pellets and cylinders.jpg|180px]]
| Izgled = crvenkasto bijeli sjajni metal
| Zastupljenost = 2 · 10<sup>-5</sup><ref name="binder" />
| Atomska masa = 208,98038
| Atomski radijus = 160
| Atomski radijus izračunat = 143
| Kovalentni radijus = 148
| Van der Waalsov radijus = 207<ref name="manjera" />
| Elektronska konfiguracija = &#x5B;[[Ksenon|Xe]]&#x5D; 4f<sup>14</sup>5d<sup>10</sup>6s<sup>2</sup>6p<sup>3</sup>
| Izlazna energija = 
| Elektroni u energetskom nivou = 2, 8, 18, 32, 18, 5
| Energija ionizacije_1 = 703
| Energija ionizacije_2 = 1610
| Energija ionizacije_3 = 2466
| Energija ionizacije_4 = 4370
| Energija ionizacije_5 = 5400
| Agregatno stanje = čvrsto
| Mohsova skala tvrdoće = 2,25
| Struktura kristala = trigonalna<ref name="greenwood" />
| Gustoća = 9807<ref name="jefferson" />
| Magnetizam = dijamagnetičan (<math>\chi_{m}</math> = −1,7 · 10<sup>−4</sup>)<ref name="crc" />
| Tačka topljenja_K = 544,4
| Tačka topljenja_C = 271,3
| Tačka ključanja_K = 1833<ref name="zhang" />
| Tačka ključanja_C = 1560
| Molarni volumen = 21,31 · 10<sup>-6</sup>
| Toplota isparavanja = 179<ref name="zhang" />
| Toplota topljenja = 10,9
| Pritisak pare = 0,627 · 10<sup>-3</sup>
| Pritisak pare_K = 544
| Brzina zvuka = 1790
| Brzina zvuka_K = 293,15
| Specifična toplota = 122
| Specifična toplota_K = 
| Specifična električna provodljivost = 0,867 · 10<sup>6</sup>
| Specifična električna provodljivost_K = 
| Toplotna provodljivost = 7,87
| Toplotna provodljivost_K = 
| Oksidacioni broj = (-3), 1, '''3''', 5
| Oksidi = 
| Elektrodni potencijal = 0,23 [[Volt|V]] (Bi<sup>3+</sup> + 3e<sup>-</sup> → Bi)
| Elektronegativnost = 2,02
| Oznaka upozorenja = ''prah''<br />{{Oznake upozorenja|F}}
| Oznake upozorenja R = {{Oznake upozorenja R|11}}
| Oznake upozorenja S = {{Oznake upozorenja S|-}}
| Radioaktivan = ne
| Izotopi = 
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Bi
| Maseni broj = 205
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 15,31&nbsp;[[dan|d]]
| Tipraspada1ZM = [[Elektronski zahvat|ε]]
| Tipraspada1ZE = 2,708
| Tipraspada1ZP = [[Olovo|<sup>205</sup>Pb]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Bi
| Maseni broj = 206
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 6,243&nbsp;[[dan|d]]
| Tipraspada1ZM = [[Elektronski zahvat|ε]]
| Tipraspada1ZE = 3,758
| Tipraspada1ZP = [[Olovo|<sup>206</sup>Pb]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Bi
| Maseni broj = 207
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 31,55&nbsp;[[godina|god]]
| Tipraspada1ZM = [[Elektronski zahvat|ε]]
| Tipraspada1ZE = 2,399
| Tipraspada1ZP = [[Olovo|<sup>207</sup>Pb]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Bi
| Maseni broj = 208
| Rasprostranjenost u prirodi = 0
| Vrijeme poluraspada = 368.000&nbsp;[[godina|god]]<ref name="druschel" />
| Tipraspada1ZM = [[Elektronski zahvat|ε]]
| Tipraspada1ZE = 2,880
| Tipraspada1ZP = [[Olovo|<sup>208</sup>Pb]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 1
| Simbol = Bi
| Maseni broj = 209
| Rasprostranjenost u prirodi = '''100'''
| Vrijeme poluraspada = 1,9 · 10<sup>19</sup>&nbsp;[[godina|god]]
| Tipraspada1ZM = [[Alfa-zraci|α]]
| Tipraspada1ZE = 3,137
| Tipraspada1ZP = [[Talij|<sup>205</sup>Tl]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 2
| Simbol = Bi
| Maseni broj = 210
| Rasprostranjenost u prirodi = -1
| Vrijeme poluraspada = 5,013&nbsp;[[dan|d]]
| Tipraspada1ZM = [[Beta-zraci|β<sup>−</sup>]]
| Tipraspada1ZE = 1,163
| Tipraspada1ZP = [[Polonij|<sup>210</sup>Po]]
| Tipraspada2ZM = [[Alfa-zraci|α]]
| Tipraspada2ZE = 5,037
| Tipraspada2ZP = [[Talij|<sup>206</sup>Tl]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 2
| Simbol = Bi
| Maseni broj = 211
| Rasprostranjenost u prirodi = -1
| Vrijeme poluraspada = 2,14&nbsp;[[minut|min]]
| Tipraspada1ZM = [[Beta-zraci|β<sup>−</sup>]]
| Tipraspada1ZE = 0,579
| Tipraspada1ZP = [[Polonij|<sup>211</sup>Po]]
| Tipraspada2ZM = [[Alfa-zraci|α]]
| Tipraspada2ZE = 6,751
| Tipraspada2ZP = [[Talij|<sup>207</sup>Tl]]
}}
{{Infokutija Hemijski element/Izotop
| Broj tipova raspada = 2
| Simbol = Bi
| Maseni broj = 212
| Rasprostranjenost u prirodi = -1
| Vrijeme poluraspada = 60,55&nbsp;[[minut|min]]
| Tipraspada1ZM = [[Beta-zraci|β<sup>−</sup>]]
| Tipraspada1ZE = 2,254
| Tipraspada1ZP = [[Polonij|<sup>212</sup>Po]]
| Tipraspada2ZM = [[Alfa-zraci|α]]
| Tipraspada2ZE = 6,027
| Tipraspada2ZP = [[Talij|<sup>208</sup>Tl]]
}}
|}}
'''Bizmut''' ({{jez-la|bismutum}}) jeste [[hemijski element]] sa simbolom '''Bi''' i [[atomski broj|atomskim brojem]] 83. On je petovalentni, post-prijelazni metal, hemijski sličan [[arsen]]u i [[antimon]]u. Elementarni bizmut se može javiti u prirodi, mada su njegove najvažnije komercijalne rude u vidu njegovih sulfida i oksida. Gustoća elementarnog bizmuta iznosi oko 86% gustoće [[olovo|olova]]. To je krhki metal svijetlo-srebrenog sjaja kada se svježe prelomi, međutim stajanjem na zraku poprimi ružičaste tragove na površini zbog [[redoks reakcija|oksidacije]]. Bizmut je najčešći dijamagnetični element u prirodi a ima i najnižu vrijednost [[toplotna provodljivost|toplotne provodljivosti]] među svim metalima.

Metal bizmut je poznat čovjeku od antičkih vremena, ali se sve do 18. vijeka često zamjenjivao sa olovom i [[kalaj]]em, s kojima dijeli neke fizičke osobine. Etimologija njegovog imena nije potpuno sigurna, ali se smatra da potiče od [[arapski jezik|arapske riječi]] ''bi ismid'', što znači ''da ima osobine slične [[antimon]]u''<ref name="webmin" /> ili da potiče od [[njemački jezik|njemačke riječi]] ''weisse Masse'' ili ''Wismuth'' ("bijela masa"), što se sredinom 16. vijeka prevelo na novolatinski ''bisemutum''.<ref name="oet" /> Dugo se smatralo da je bizmut hemijski element sa najvišom atomskim masom koji je stabilan. Međutim, 2003. godine naučnici su otkrili da je neznatno radioaktivan: njegov jedini [[primordijalni izotop]] [[bizmut-209]] se raspada [[alfa-zraci|alfa-raspadom]] sa [[vrijeme poluraspada|vremenom poluraspada]] milijardu puta dužim od procjenjene starosti svemira.<ref name="breaks" />

Na spojeve bizmuta otpada oko polovine ukupne proizvodnje ovog metala. Oni se koriste u [[kozmetika|kozmetici]], kao pigmenti i u nekim farmaceutskim proizvodima, među kojima je lijek [[Pepto-Bismol]], korišten protiv [[dijareja|dijareje]]. Neobične osobine bizmuta da se širi pri smrzavanju korištene su za neke aplikacije, kao što je izlijevanje tipografskih slova i znakova. Bizmut ima neobično slabu [[otrov]]nost među teškim metalima. Pošto je otrovnost olova došla do izražaja posljednjih godina, počele su se značajnije koristiti legure bizmuta (oko trećine svjetske proizvodnje) kao zamjena za olovo.

== Historija ==
[[Datoteka:Bismuth symbol.svg|thumb|100px|lijevo|[[Alhemija|Alhemijski]] simbol kojeg je koristio Torbern Bergman 1775.]]
Naziv ''bizmut'' potječe otprilike iz 1660tih godina, ali je nepoznate i nejasne [[etimologija|etimologije]]. Smatra se da je on jedan od prvih 10 metala koje je čovjek otkrio i koristio. Ime ''bizmut'' pojavljuje se 1660tih iz zastarijelih riječi {{jez-de|Bismuth}}, {{jez-de|Wismut}}, {{jez-de|Wissmuth}} (početak 16. vijeka), a možda je povezan i sa staronjemačkom riječi ''hwiz'' ("bijelo").<ref name="oet" /> Novolatinski {{la|bisemutum}} (po [[Georgius Agricola|Agricoli]], koji je latinizirao mnoge njemačke riječi iz oblasti rudarstva i tehnike općenito) je izveden iz {{jez-de|Wismuth}}, a možda potječe od izraza {{jez-de|weiße Masse}}, "bijela masa."<ref name="normanc" /> U davna vremena ovaj element se često pogrešno identificirao kao [[kalaj]] i olovo, jer su njihove osobine dosta slične. Bizmut je poznat od antičkih vremena, te se ni jedan naučnik ne smatra njegovim otkrivačem. [[Georgius Agricola|Agricola]] u djelu ''De Natura Fossilium'' (oko 1546) navodi da je bizmut zaseban metal iz porodice metala koja uključuje kalaj i olovo. Ovaj zaključak zasnovao je na zapažanjima o metalima i njihovim fizičkim osobinama.<ref name="agricola" /> Rudari iz doba alhemije dali su bizmutu nazive {{la|tectum argenti}}, odnosno "nastajuće srebro", u smislu da je to zapravo [[srebro]] u procesu nastanka u [[Zemlja (planeta)|Zemlji]].<ref name="americaor" /><ref name="Weeks" /><ref name="giunta" />

Počev sa Johannom Heinrichom Pottom 1738. godine,<ref name="dewismutho" /> [[Carl Wilhelm Scheele|Scheeleom]] i Torbern Olofom Bergmanom, razlika između olova i bizmuta je bila sve jasnija i očitija, a [[Claude François Geoffroy]] je 1753. demonstrirao da je ovaj metal različit od olova i kalaja.<ref name="crc" /><ref name="Weeks" /><ref name="gallica" /> Bizmut je bio poznat i starim [[Inka]]ma a korisili su ga (obično zajedno sa bakrom i kalajem) u posebnoj broznanoj leguri za noževe.<ref name="picchu" />

== Osobine ==
[[Datoteka:Bi-crystal.jpg|thumb|lijevo|Kristali bizmuta, pokazuju mnoge nijanse dugnih boja zbog oksida na površini]]
[[Datoteka:Wismut Kristall und 1cm3 Wuerfel.jpg|thumb|lijevo|Umjetno narasli kristal bizmuta sa svojom stepeničastom kristalnom strukturom, kraj kocke metalnog bizmuta zapremine 1 cm<sup>3</sup>]]

=== Fizičke ===
Čist bizmut je krhki [[metal (hemija)|metal]], svijetle, srebreno-ružičaste nijanse u svom prirodnom obliku, dok ga [[bizmut(III) oksid|njegov oksid]] pasivizira dajući metalu mnoge žive boje od žute do plave. Spiralni kristali bizmuta stepeničaste strukture rezultat su velike brzine rasta oko vanjskih ivica u odnosu na unutrašnje. Varijacije debljine oksidnog sloja koji se stvara na površini kristala uzrok je različitih talasnih dužina svjetlosti koji se odbijaju o površinu, te se stoga prikazuju gotovo sve [[duga|dugine]] boje. Kada se [[sagorijevanje|zapali]] u prisustvu [[kisik]]a, bizmut gori plavim plamenom, a njegov oksid daje žuti plamen.<ref name="crc"/> Njegova otrovnost za živa bića je znatno manja od njegovih ''susjeda'' iz [[periodni sistem elemenata|periodnog sistema]] kao što su olovo, [[antimon]] i [[polonij]].

Za nijedan drugi metal nije dokazano da je prirodno više dijamagnetičan od bizmuta.<ref name="crc"/><ref>[[#Kruger|Krüger]], str. 171.</ref> ([[Superdijamagnetizam]] je drugačiji fizički fenomen.) Među svim drugim metalima, on ima jednu od najnižih vrijednosti [[toplotna provodljivost|toplotne provodljivosti]] (samo [[mangan]] i, možda, [[neptunij]] i [[plutonij]] imaju niže) te najviši [[Hallov efekt|Hallov koeficijent]].<ref name="galvo" /> Bizmut također ima i vrlo visoku vrijednost [[električni otpor|električnog otpora]].<ref name="crc" /> Ako se na supstrat nanese dovoljno tanki slojevi bizmuta, on postaje [[poluprovodnik]], za razliku od ostalih [[slabi metali|slabih metala]].<ref name="semimetal" />

Elementarni bizmut ima veću [[gustoća|gustoću]] u tečnom nego u čvrstom stanju, osobina koju dijeli sa [[antimon]]om, [[germanij]]em, [[silicij]]em i [[galij]]em.<ref name="w768">[[#Wiberg|Wiberg]], str. 768.</ref> Pri očvršćavanju, tečni bizmut se širi za oko 3,32%; pa je već dugo u upotrebi kao komponenta tipografskih legura koje se lahko tope, gdje kompenzira skupljanje drugih legirnih komponenti,<ref name="crc" /><ref name="tracy" /><ref name="freeze" /><ref name="pierre" /> pa se dobijaju gotovo izostatske [[Olovo-bizmut eutektik|bizmutsko-olovne eutektske]] legure. Iako ga u prirodi gotovo da nema [[samorodni elementi|samorodnog]], vrlo čisti oblik bizmuta može graditi određene lijepo obojene kristale neobičnog oblika. On je relativno neotrovan i ima vrlo nisku tačku topljenja od oko 271,3&nbsp;°C, te njegovi kristali mogu rasti čak i u pećnici u domaćinstvu, mada tako nastali kristali su uglavnom slabog kvaliteta u odnosu na kristale dobijene u laboratoriji.<ref name="tiller" />

Na sobnoj temperaturi i normalnom pritisku, bizmut ima sličnu strukturu slojeva kao metalni oblici [[arsen]]a i [[antimon]]a,<ref name="w767">[[#Wiberg|Wiberg]], str. 767.</ref> [[kristalizacija|kristalizirajući]] se u rombohedralnom (trigonalnom) kristalnom sistemu<ref>[[#Kruger|Krüger]], str. 172.</ref> ([[Pearsonov simbol]] hR6, [[prostorna grupa]] R<span style="text-decoration:overline;">3</span>m br. 166), koja se često svrstava u trigonalne ili heksagonalne kristalne sisteme.<ref name="str" /> Kada se pri sobnoj temperaturi kompresuje, ova Bi-I struktura se prvo pretvori u monoklinsku Bi-II pri pritisku od 2,55 GPa, kasnije u tetragonalnu Bi-III na 2,7 GPa, te naposljetku u kubičnu prostorno centriranu Bi-IV pri pritisku od 7,7 GPa. Odgovarajući prijelazi mogu se nadgledati preko promjena u električnoj provodljivosti; pošto se one isprekidane i reproducibilne, te se također mogu iskoristiti za fino podešavanje visokotlačne opreme.<ref name="elena" /><ref name="murli" />

=== Hemijske ===
Bizmut je stabilan u prisustvu zraka i vlage iz zraka pri normalnim temperaturama. Međutim, kada se usije, reagira s vodom dajući [[bizmut(III)-oksid]].<ref name="s8" />
: 2 Bi + 3 H<sub>2</sub>O → Bi<sub>2</sub>O<sub>3</sub> + 3 H<sub>2</sub>

On reagira sa [[fluor]]om dajući [[bizmut(V)-fluorid]] pri 500&nbsp;°C ili [[bizmut(III)-fluorid]] pri nižim temperaturama (obično iz istopljenog Bi); dok sa drugim [[halogeni elementi|halogenim]] daje samo bizmut(III)-halide.<ref name=w770>[[#Wiberg|Wiberg]], str. 769–770.</ref><ref name=g559>[[#Greenwood|Greenwood]], str. 559–561.</ref><ref name=k185>[[#Kruger|Krüger]], str. 185</ref> Trihalidi su korozivni i lahko regiraju sa vlagom dajući oksihalide formule BiOX.<ref name=s9>[[#Suzuki|Suzuki]], str. 9.</ref>
: 2 Bi + 3 X<sub>2</sub> → 2 BiX<sub>3</sub> (X = F, Cl, Br, I)

Bizmut se rastvara u koncentriranoj [[sumporna kiselina|sumpornoj kiselini]] dajući [[bizmut(III)-sulfat]] i [[sumpor-dioksid]].<ref name=s8>[[#Suzuki|Suzuki]], str. 8.</ref>
: 6 H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub> + 2 Bi → 6 H<sub>2</sub>O + Bi<sub>2</sub>(SO<sub>4</sub>)<sub>3</sub> + 3 SO<sub>2</sub>

On reagira sa [[dušična kiselina|dušičnom kiselinom]] dajući [[bizmut(III)-nitrat]]:
: Bi + 6 HNO<sub>3</sub> → 3 H<sub>2</sub>O + 3 NO<sub>2</sub> + Bi(NO<sub>3</sub>)<sub>3</sub>

Također rastvara se u [[hlorovodična kiselina|hlorovodičnoj kiselini]], ali samo u prisustvu kisika:<ref name=s8/>
: 4 Bi + 3 O<sub>2</sub> + 12 HCl → 4 BiCl<sub>3</sub> + 6 H<sub>2</sub>O

Koristi se i kao reagens pri [[transmetalacija|transmetalaciji]] u sintezi kompleksa zemnoalkalnih metala:
: 3 Ba + 2 BiPh<sub>3</sub> → 3 BaPh<sub>2</sub> + 2 Bi

=== Izotopi ===
Jedini primordijalni [[izotop]] bizmuta, [[bizmut-209]] se dugo vremena smatrao za najteži stabilni izotop od svih elemenata, međutim također se i sumnjalo<ref name="carvalho" /> da iz teoretskih razloga taj izotop može biti i nestabilan. Ova pretpostavka je konačno dokazana 2003. godine kada su istraživači na Institutu d'Astrophysique Spatiale u [[francuska|francuskom]] gradu [[Orsay]], mjerili alfa-zračenje te otkrili da je [[vrijeme poluraspada]] izotopa bizmuta-209 oko 1,9 • 10<sup>19</sup> godina,<ref name="pijer" /> što je preko milijardu puta duže od trenutno procijenjene [[starost svemira|starosti svemira]].

Zahvaljujući svom izuzetno dugom vremenu poluraspada u svim dosad korištenim medicinskim i industrijskim aplikacijama, bizmut se može smatrati kao stabilan i neradioaktivan element. Njegova radioaktivnost je predmet naučnog zanimanja i interesa jer je on jedan od malobrojnih elemenata čija se radioaktivnost teoretski pretpostavljala i predviđala prije nego što je zaista otkrivena u laboratoriji. Bizmut ima i najduže poznato vrijeme poluraspada alfa-raspadom, mada izotop [[telur]]a-128 ima vrijeme poluraspada od preko 2,2 • 10<sup>24</sup> godina, ali dvostrukim beta-raspadom.<ref name="NUBASE" />

Postoji nekoliko izotopa bizmuta sa kratkim vremenima poluraspada a javljaju se u radioaktivnom lancu raspadanja [[aktinij]]a, [[radij]]a i [[torij]]a, a mnogi od njegovih izotopa je vještački sintetizirano. Izotop bizmut-213 se također nalazi i u lancu raspada [[uranij]]a-233.<ref name="morrissey" />

U komercijalne svrhe, radioaktivni izotop bizmut-213 se može dobiti bombardiranjem [[radij]]a sa ''kočionim zračenjem'' fotona iz linearnog ubrzivača čestica. Godine 1997. antitijelo konjugirano sa bizmutom-213, koje ima vrijeme poluraspada od 45 minuta a raspada se emisijom alfa-čestice, koristilo se za liječenje pacijenata sa [[leukemija|leukemijom]]. Ovaj izotop se također pokušao primijeniti u liječenju raka, naprimjer, u programu ciljane alfa terapije (CAT).<ref name="therapy" /><ref name="acton" />

== Rasprostranjenost  ==
{{Glavni|Spisak država po proizvodnji bizmuta}}
[[Datoteka:Bismite.jpg|thumb|lijevo|upright|Mineral [[bizmit]].]]
U Zemljinoj kori, količina bizmuta je iznosi otprilike dva puta više od [[zlato|zlata]]. Najvažnije [[ruda|rude]] bizmuta su [[bizmutinit]] (bizmutin, Bi<sub>2</sub>S<sub>3</sub>) i [[bizmit]] (Bi<sub>2</sub>O<sub>3</sub>).<ref name="crc" /> Prirodni, elementarni bizmut pronađen je u Australiji, [[Bolivija|Boliviji]] i Kini.<ref name="arizona1" /><ref>[[#Kruger|Krüger]], str. 172–173.</ref>

Prema podacima [[Američki geološki zavod|Američkog geološkog zavoda]] (USGS), svjetska rudnička proizvodnja bizmuta u 2010. bila je 8.900 tona, a među najvećim proizvođačima su Kina (6.500 tona), [[Peru]] (1.100 t) i [[Meksiko]] (850 t). Proizvodnja rafiniranog bizmuta iznosila je 16.000 tona, od čega je Kina proizvodila 13.000 t, Meksiko 850 t i [[Belgija]] 800 tona.<ref name="usgs2010" /> Razlika između iskopanog i rafiniranog metala oslikava status bizmuta kao nusproizvoda izdvajanja iz ruda drugih metala poput olova, bakra, kalaja, [[molibden]]a i [[volfram]]a.<ref>[[#Kruger|Krüger]], str. 173.</ref>

Bizmut u sirovim olovnim šipkama (koje mogu sadržavati i do 10% bizmuta) prolazi kroz nekoliko faza rafiniranja, sve dok je potpuno izdvojen u Kroll-Bettertonovom procesu kojim se odvajaju nečistoće u vidu troske ili elektrolitski u Bettsovom procesu. Bizmut se slično ponaša i sa drugim ''glavnim'' metalom, bakrom.<ref name="Oje" /> Sirovi metalni bizmut iz oba procesa još uvijek sadrži značajne količine drugih metala, pretežno olova. Reakcijom tako istopljene mješavine sa gasovitim [[hlor]]om ostali metali prelaze u svoje hloride dok bizmut ostaje nepromijenjen. Nečistoće se također mogu ukloniti i mnogim drugim metodama naprimjer sa fluksom i tretmanima dobivši metalni bizmut velike čistoće (preko 99% Bi). Svjetska proizvodnja bizmuta iz rafinerijskih postrojenja je znatno obuhvatnija i pouzdanija statistika u odnosu na rudničku proizvodnju.<ref name="Oje"/><ref name="horsley" /><ref name="yuv" />

=== Cijena ===
[[Datoteka:BiPrice.png|thumb|lijevo|200px|Svjetska rudnička proizvodnja i godišnje prosječne cijene bizmuta (Njujorška berza, neusklađeno za inflaciju).<ref name=usgs/>]]
Cijena čistog metalnog bizmuta bila je relativno stabilna tokom većeg dijela 20. vijeka, osim velikog poskupljenja 1970tih. Bizmut se gotovo uvijek proizvodio pretežno kao nusproizvod rafiniranja olova, te je stoga njegova cijena reflektirala troškove njegovog izdvajanja te uravnoteženosti između proizvodnje i [[Potražnja|potražnje]].<ref name=usgs/> Potražnja za bizmutom je bila neznatna prije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] i bila je gotovo u potpunosti farmaceutska; spojevi bizmuta su se koristili za liječenje stanja poput probavnih poremećaja, [[Spolno prenosiva bolest|spolno prenosivih bolesti]] i opekotina. Manje količine metalnog bizmuta koristile su se u legurama korištenim za sisteme za gašenje požara i žica za lemljenje. Međutim, tokom Drugog svjetskog rata bizmut se smatrao strateškim materijalnom, a korišten je za lemljenje, legure, lijekove i atomsko istraživanje. Da bi stabilizirali tržište, proizvođači su tokom rata postavili cijenu na 2,75 US$ po kg, a u periodu od 1950. do 1964. na 4,96 US$/kg.<ref name=usgs/>

Početkom 1970tih, cijena bizmuta je naglo narasla kao rezultat povećanja potražnje za njim kao metalurškim dodatkom [[aluminij]]u, [[čelik]]u i [[željezo|željezu]]. Nakon toga došlo je do povećanja svjetske proizvodnje, stabilizacije potrošnje i recesije 1980. te 1981-1982. Dvije godine kasnije, 1984. cijena je ponovno počela rasti zbog povećanja potrošnje u svjetskim razmjerama, naročito u SAD i [[Japan]]u. Početkom 1990tih, počela su istraživanja o bizmutu kao neotrovnoj zamjeni za olovo u mnogim oblastima, kao što je keramičkim glazurama, utezima za [[ribolov]], opremi u prehrambenoj industriji, mazivima i drugim aplikacijama.<ref name=s14>[[#Suzuki|Suzuki]], str. 14.</ref> Povećanje upotrebe bizmuta u ovim područjima je ostalo sporo sredinom 1990tih, i nakon uvođenja zakonskih regulativa o zamjeni olova u SAD i drugim zemljama, ali je ona povećana oko 2005. godine. Ovo je prouzrokovalo brzi i stalni rast cijena bizmuta.<ref name="usgs" />

== Upotreba ==
Bizmut je našao primjenu kao sastojak legura, naročito posebnih lahko topljivih legura, naprimjer u sastavu [[Woodova legura|Woodovog metala]], koji se topi već na 70&nbsp;°C, kao i za [[Roseov metal]] čija je [[Talište|tačka topljenja]] oko 98&nbsp;°C.<ref name="binder" />

=== U tehnici ===
Legura bizmanol sa [[mangan]]om je vrlo snažan trajni magnet. U pokrivnim legurama (dobijenim vrućim [[cink|cinčanjem]]) od kojih se proizvode spojevi između solarnih panela, služi kao zamjena za olovo.<ref name="bruker" /> Sintetički monokristali od bizmuta veličine preko 20&nbsp;cm i polikristalne ploče od bizmuta koriste se kao [[neutron]]ski filteri u istraživačkim reaktorima za ispitivanje materijala.<ref name="julichfz" /><ref name="matdl" /> Hemijski spoj bizmut-telurid u sastavu Peltier elemenata proizvodi hladnoću. Fazno-izmjenjivački materijal u nekim [[DVD-RAM]]-ovima sadrži bizmut.<ref name="heise" />

U nekim izvorima bizmut se propagira kao legirni element u čelicima za automate, kao zamjena za olovo. On bi trebao poboljšati obradivost ovih čelika bez negativnih ekoloških osobina olova. Iz aspekta čelične industrije ova zamisao nije ekonomski povoljna, jer se bizmut ne može gotovo nikako metalurški odstraniti a kasnije se pojavljuje kao popratni element u čelicima dobijenim iz [[recikliranje|recikliranog]] čeličnog otpada. U elektro-industriji legura bizmuta i kalaja koristi se kao zamjena za kalajne lemove koje sadrže olovo. Međutim, nedostatak takvih legura je što bizmut-kalaj legure zahtijevaju upotrebu posebnih uređaja za lemljenje. Kontaminacija s olovom (npr. popravka starih aparata) dovodi do veoma niske tačke topljenja, a upotreba alata za kalaj-srebreno legiranje do previsokih temperatura i kontaminacije alata sa bizmutom.

Bizmut-oksid se koristi za izradu optičkih čaša i stakla a služi i kao pomoćno sredstvo pri sinterovanju u tehničkoj [[keramika|keramici]]. Osim toga nalazi se i u obliku [[bizmut-germanat]]a u sastavu detektora [[scintilacija|scintilacije]] pri [[tomografija emisijom pozitrona|tomografiji emisijom pozitrona]] (PET).

Jedna legura olova i bizmuta koristila se u [[Savez sovjetskih socijalističkih republika|Sovjetskom savezu]] kao sredstvo za hlađenje nuklearnih reaktora. Ova legura bila je efikasnija od uobičajenog hlađenja vodom pod pritiskom, ali je njom bilo mnogo teže rukovati. Takva legura očvršćava na temperaturi ispod 125&nbsp;°C te može dovesti do ogromnih oštećenja reaktora. Neki od tako hlađenih reaktora koristili su se u nuklearnim podmornicama (npr. onima alfa-klase).

== Spojevi ==
Bizmut gradi trovalentne i petovalentne spojeve, s tim da su trovalentni puno češći i rasprostranjeniji. Mnoge njihove hemijske osobine slične su onima kod [[arsen]]a i [[antimon]]a, mada su manje otrovne od sličnih derivata lakših elemenata.

=== Oksidi i sulfidi ===
Pri povišenim temperaturama, pare metala se vrlo brzo spajaju sa kisikom, dajući žuti trioksid [[Bizmut(III)-oksid|{{chem|Bi|2|O|3}}]].<ref name="w768"/><ref name="g553">[[#Greenwood|Greenwood]], str. 553.</ref> Kada je istopljen, na temperaturama iznad 710&nbsp;°C, ovaj oksid može korodirati svaki drugi metalni oksid, pa čak i [[platina|platinu]].<ref name=k185/> U reakcijama sa bazama, daje dvije serije oksianiona: {{chem|BiO|2|-}}, koji je polimerski i gradi linijske lance i {{chem|BiO|3|3-}}. Anion u {{chem|Li|3|BiO|3}} je zapravo kubični oktamerni antion, {{chem|Bi|8|O|24|24-}}, dok je anion u {{chem|Na|3|BiO|3}} tetramerni.<ref name="norman1" /> Tamno crveni bizmut(V)-oksid, {{chem|Bi|2|O|5}} je nestabilan, a pri zagrijavanju oslobađa gas [[kisik|{{chem|O|2}}]].<ref name="consice" /> Spoj [[natrij-bizmutat|NaBiO<sub>3</sub>]] je vrlo snažno oksidirajuće sredstvo.<ref name=g578>[[#Greenwood|Greenwood]], str. 578.</ref>

Bizmut-sulfid, [[Bizmut(III)-sulfid|{{chem|Bi|2|S|3}}]] javlja se u prirodi u sastavu ruda bizmuta.<ref name="introstudy" /> Također se proizvodi kombinacijom istopljenog bizmuta i [[sumpor]]a.<ref name="g559" />

[[Datoteka:MatlockiteStructure.png|thumb|desno|Struktura bizmut-oksihlorida (BiOCl) (mineral [[bizmoklit]]). Atomi bizmuta prikazani su sivom, kisik crvenom a [[hlor]] zelenom bojom.]]
[[Bizmut-oksihlorid]] (BiOCl, vidi sliku desno) i [[bizmut-oksinitrat]] (BiONO<sub>3</sub>) stehiometrijski se pojavljuju kao jednostavne anionske soli kationa bizmuta(III) (BiO<sup>+</sup>) a koji se obično javlja u tečnim bizmutovim spojevima. Međutim, u slučaju BiOCl, kristalne soli grade strukturu naizmjeničnih slojeva atoma Bi, O i Cl, gdje svaki atom kisika je naslonjen na četiri atoma bizmuta u susjednim slojevima. Ovaj mineralni spoj se koristi kao pigment i u [[kozmetika|kozmetici]].<ref name="k184">[[#Kruger|Krüger]], str. 184.</ref>

=== Bizmutini i bizmutidi ===
Za razliku od lakših članova [[15. grupa hemijskih elemenata|15. grupe elemenata]] kao što su [[dušik]], [[fosfor]] i arsen, a slično kao njegov prethodnik iz iste 15. grupe, [[antimon]], bizmut ne gradi stabilne hidride. Bizmut-hidrid, [[bizmutin]] ({{chem|BiH|3}}) jeste endotermski spoj koji se spontano raspada na sobnoj temperaturi. Stabilan je samo na temperaturi ispod −60&nbsp;°C.<ref name="norman1" /> Bizmutidi su međumetalni spojevi između bizmuta i drugih metala.

Godine 2014. naučnici su otkrili da natrij-bizmutid može postojati u obliku materije nazvane ''trodimenzionalni topološki Diracov polumetal'' (3DTDS) koji posjeduje trodimenzionalne Diracove [[fermion]]e na okupu. On je prirodna, trodimenzionalna suprotnost [[grafen]]u sa sličnom mobilnošću i brzinom elektrona. I grafen i topološki izolator (poput onih u 3DTDS) su kristalni materijali koji električki izoliraju svoju unutrašnjost ali provode elektricitet svojom površinom, omogućavajući da funkcioniraju kao [[tranzistor]]i i druge elektronske komponente. Iako je natrij-bizmutid ({{chem|Na|3|Bi}}) isuviše nestabilan da se koristi u uređajima bez prethodnog ''pakiranja'', on može demonstrirati potencijalnu svrhu korištenja 3DTDS sistema, koji nude određenu efikasnosti i proizvodne prednosti nad ravnim grafenom u poluprovodnicima i spintroničkim aplikacijama.<ref name="k1401" /><ref name="doi1126" />

=== Halidi ===
Halidi bizmuta u nižim oksidacijskim stanjima imaju veoma neobične strukture. Ono što se prvobitno smatralo za bizmut(I)-hlorid, BiCl, pokazalo se da je zapravo kompleksni spoj koji se sastoji iz Bi{{su|b=9|p=5+}} kationa i BiCl{{su|b=5|p=2−}} i Bi{{su|b=2}}Cl{{su|b=8|p=2−}} aniona.<ref name="norman1" /><ref name="gillespie1" /> Kation Bi{{su|b=9|p=5+}} ima nepravilnu [[Trigonalna prizma|trigonalnu prizmatsku]] molekularnu geometriju sa tri vrha, a također je otkrivena i u {{chem|Bi|10|Hf|3|Cl|18}}, koji se dobija redukcijom mješavine [[hafnij(IV)-hlorid]]a i [[bizmut-hlorid]]a sa elementarnim bizmutom, a ima strukturu {{chem|[Bi|+|] [Bi|9|5+|] [HfCl|6|2-|]|3}}.<ref name="norman1" />{{rp|50}} Poznati su i drugi poliatomski kationi bizmuta, poput Bi{{su|b=8|p=2+}}, koji je dokazan u spoju {{chem|Bi|8|(AlCl|4|)|2}}.<ref name="gillespie1" /> Bizmut također grad i bromide sa niskom valencom koji su iste strukture kao "BiCl". Postoji i ''pravi'' monojodid, BiI, koji sadrži lanac {{chem|Bi|4|I|4}} jedinica. BiI se raspada pri zagrijavanju na trijojid, [[Bizmut(III)-jodid|{{chem|BiI|3}}]], i elementarni bizmut. Postoji i monobromid iste strukture.<ref name="norman1" />
U oksidacijskom stanju +3, bizmut gradi trihalide sa svim halogenima: [[Bizmut-trifluorid|{{chem|BiF|3}}]], [[Bizmut(III)-hlorid|{{chem|BiCl|3}}]], [[Bizmut-tribromid|{{chem|BiBr|3}}]] i [[Bizmut(III) jodid|{{chem|BiI|3}}]]. Svi od njih osim {{chem|BiF|3}} se [[Hidroliza|hidroliziraju]] vodom.<ref name="norman1" />

[[Bizmut(III)-hlorid]] reagira sa [[hlorovodik]]om u rastvoru [[eter]]a dajući kiselinu {{chem|HBiCl|4}}.<ref name="s8" />

Oksidacijsko stanje +5 javlja se mnogo rjeđe. Jedan od takvih spojeva je [[Bizmut-pentafluorid|{{chem|BiF|5}}]], vrlo snažno oksidativno i fluorizativno sredstvo. Također on je i jak primalac fluorida, reagira sa [[ksenon-tetrafluorid]]om dajući kation {{chem|XeF|3|+}}:<ref name="s8" />
: {{chem|BiF|5}} + {{chem|XeF|4}} → {{chem|XeF|3|+|BiF|6|-}}

=== Drugi ioni ===
U [[voda|vodenim]] rastvorima, u uslovima prisustva jakih kiselina ion Bi{{su|p=3+}} se otapa gradeći ion sa vodom {{chem|Bi(H|2|O)|8|3+}}.<ref name="Persson2010" />. Pri [[pH]] > 0 postoje polinuklearne vrste, među koja se najvažniji smatra oktaedarski kompleks [{{chem|Bi|6|O|4|(OH)|4}}]{{su|p=6+}}.<ref name="NäslundPersson2000" />

== Reference ==
{{refspisak|3|refs=
<ref name="druschel">J. Halperin, C.R. Baldock, R.E. Druschel: ''[http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/0022190264900016 Half-life of <sup>208</sup>Bi]'', Journal of Inorganic and Nuclear Chemistry, Volume 26, Issue 3, mart 1964, str. 391–393</ref>
<ref name="matdl">{{Cite web |url=http://matdl.org/repository/view/matdl:214 |title=Forschungsbericht NIST USA |access-date=22. 3. 2015 |archive-url=https://web.archive.org/web/20090107000116/http://matdl.org/repository/view/matdl:214 |archive-date=7. 1. 2009 |url-status=dead }}</ref>
<ref name="heise">[http://www.heise.de/newsticker/meldung/63548 Vijest na heise.de]</ref>
<ref name="bruker">[http://www.bruker-spaleck.de/ceasy/modules/cms/main.php5?cPageId=33 ''Beschichtungslegierungen.''] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120820014307/http://www.bruker-spaleck.de/ceasy/modules/cms/main.php5?cPageId=33 |date=20. 8. 2012 }} na: ''bruker-spaleck.de'' {{Simboli jezika|de|njemački}}</ref>
<ref name="julichfz">[http://juwel.fz-juelich.de:8080/dspace/bitstream/2128/4466/1/J%C3%BCl_0875_Scharenberg.pdf Forschungsbericht KFA Jülich]{{Mrtav link|date=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }} (PDF)</ref>
<ref name="horsley">{{cite journal |doi = 10.1016/0891-3919(57)90180-8 |title = The preparation of bismuth for use in a liquid-metal fuelled reactor |year = 1957 |last1 = Horsley |first1 = G.W. |journal = Journal of Nuclear Energy (1954) |volume = 6 |page = 41}}</ref>
<ref name="usgs">[http://minerals.usgs.gov/minerals/pubs/commodity/bismuth/ Bismuth Statistics and Information] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20181203195324/http://minerals.usgs.gov/minerals/pubs/commodity/bismuth/ |date=3. 12. 2018 }}, USGS.</ref>
<ref name="Oje">{{cite journal |doi = 10.1007/BF03222821 |title = Bismuth—Production, properties, and applications |year = 1992 |last1 = Ojebuoboh |first1 = Funsho K. |journal = JOM |volume = 44 |issue = 4 |pages = 46–49|bibcode = 1992JOM....44d..46O}}</ref>
<ref name="yuv">{{cite journal |doi = 10.1134/S0020168511020166 |title = Pb distribution in multistep bismuth refining products |year = 2011 |last1 = Shevtsov |first1 = Yu. V. |last2 = Beizel’ |first2 = N. F. |journal = Inorganic Materials |volume = 47 |issue = 2 |page = 139}}</ref>
<ref name="arizona1">{{cite book|editor=Anthony, John W.; Bideaux, Richard A.; Bladh, Kenneth W. and Nichols, Monte C. |title=Handbook of Mineralogy |publisher=Mineralogical Society of America |place=Chantilly, VA, US |volume=I (Elements, Sulfides, Sulfosalts) |url=http://rruff.geo.arizona.edu/doclib/hom/bismuth.pdf |format=PDF |chapter=Bismuth |access-date=5. 12. 2011|isbn=0-9622097-0-8}}</ref>
<ref name="usgs2010">{{cite web|url=http://minerals.usgs.gov/minerals/pubs/commodity/bismuth/myb1-2010-bismu.pdf|title=2010 USGS Minerals Yearbook: Bismuth|format = PDF| access-date=9. 9. 2010||publisher= United States Geological Survey|last=Carlin|first= James F., Jr.}}</ref>
<ref name="Persson2010">{{cite journal|author=Persson Ingmar|title=Hydrated metal ions in aqueous solution: How regular are their structures?|journal=Pure and Applied Chemistry|volume=82|issue=10|year=2010|pages=1901–1917|doi=10.1351/PAC-CON-09-10-22}}</ref>
<ref name="NäslundPersson2000">{{cite journal|author=Näslund Jan; Persson Ingmar ''et al.''|title=Solvation of the Bismuth(III) Ion by Water, Dimethyl Sulfoxide, N,N'-Dimethylpropyleneurea, and N,N-Dimethylthioformamide. An EXAFS, Large-Angle X-ray Scattering, and Crystallographic Structural Study|journal=Inorganic Chemistry|volume=39|issue=18|year=2000|pages=4012–4021|doi=10.1021/ic000022m}}</ref>
<ref name="k1401">{{cite journal|url=http://www.kurzweilai.net/3d-counterpart-to-graphene-discovered |title=3D counterpart to graphene discovered [UPDATE]|date=20. 1. 2014|publisher=KurzweilAI |access-date=28. 1. 2014}}</ref>
<ref name="gillespie1">{{cite book| title = Advances in Inorganic Chemistry and Radiochemistry| url = https://archive.org/details/isbn_0120236176|author = R. J. Gillespie; J. Passmore| editor = Emeléus, H. J.; Sharp A. G.| publisher = Academic Press| year = 1975| isbn = 0-12-023617-6| pages = [https://archive.org/details/isbn_0120236176/page/n87 77]–78}}</ref>
<ref name="norman1">{{cite book| title = Chemistry of arsenic, antimony, and bismuth|author = S. M. Godfrey; C. A. McAuliffe ''et al.''| editor = Nicholas C. Norman| publisher = Springer| year = 1998| isbn = 0-7514-0389-X| pages = 67–84}}</ref>
<ref name="doi1126">{{cite doi|10.1126/science.1245085}}</ref>
<ref name="consice">{{cite book| title = Concise encyclopedia chemistry| url = https://archive.org/details/conciseencyclope00eagl|author = Thomas Scott; Mary Eagleson| publisher = Walter de Gruyter| year = 1994| isbn = 3-11-011451-8|page = [https://archive.org/details/conciseencyclope00eagl/page/136 136]}}</ref>
<ref name="introstudy">{{cite book|title=An Introduction to the Study of Chemistry|url=http://books.google.com/books?id=lGjTyw9gYfYC&pg=PA363|publisher=Forgotten Books|isbn=978-1-4400-5235-4|page=363|author=Ira Remsen}}</ref>
<ref name="pijer">{{cite journal|author= Marcillac Pierre de; Noël Coron, Gérard Dambier, Jacques Leblanc; Jean-Pierre Moalic|year=2003|title = Experimental detection of α-particles from the radioactive decay of natural bismuth|journal = Nature|volume = 422|pages = 876–878|pmid=12712201|doi = 10.1038/nature01541|issue = 6934| bibcode= 2003Natur.422..876D}}</ref>
<ref name="NUBASE">{{cite journal|title = The NUBASE Evaluation of Nuclear and Decay Properties| journal = Nuclear Physics A| volume = 729| pages = 3–128| publisher = Atomic Mass Data Center| year = 2003| doi=10.1016/j.nuclphysa.2003.11.001| bibcode= 2003NuPhA.729....3A|author= Audi Georges; Bersillon O. ''et al.''}}</ref>
<ref name="carvalho">{{cite journal|doi = 10.1007/BF02824346|title = Alpha-activity of209Bi|year = 1972|author = Carvalho H. G.; Penna M.|journal = Lettere al Nuovo Cimento|volume = 3|issue = 18|page = 720}}</ref>
<ref name="morrissey">{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=ZAHJkrJlwbYC&pg=PA78|page =78 |title=Modern Nuclear Chemistry |isbn=978-0-471-11532-8 |author= Loveland Walter D; Morrissey David J; Seaborg Glenn Theodore |year=2006}}</ref>
<ref name="therapy">{{cite journal|doi=10.1016/S0360-3016(01)01585-1| title=Advancements in cancer therapy with alpha-emitters: a review|year=2001| author=Imam S| journal=International Journal of Radiation Oncology Biology Physics|volume=51|page=271}}</ref>
<ref name="acton">{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=Y6haWM6lFkYC&pg=PT520|page =520 |title=Issues in Cancer Epidemiology and Research |year= 2011 |isbn=978-1-4649-6352-0 |author= Acton Ashton}}</ref>
<ref name="freeze">{{cite journal| doi = 10.1039/JS8682100071| title = IX.—Freezing of water and bismuth| url = https://archive.org/details/sim_journal-of-the-chemical-society_1868_21/page/71| year = 1868|author = Tribe Alfred| journal = Journal of the Chemical Society| volume = 21| page = 71}}</ref>
<ref name="pierre">{{cite book| url =http://books.google.com/books?id=n-fiyYg3iSIC&pg=PA82|page = 82| title =The Physics of Phase Transitions| isbn =978-3-540-33390-6| author =Papon Pierre; Leblond Jacques; Meijer Paul Herman Ernst| year =2006}}</ref>
<ref name="tiller">{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=FGaIhhZ8ivsC&pg=PA2|page=2|title=The science of crystallization: microscopic interfacial phenomena|author=Tiller William A.|publisher=Cambridge University Press|year=1991|isbn=0-521-38827-9}}</ref>
<ref name="murli">{{cite book|author=Manghnani Murli H.|title=Science and Technology of High Pressure: Proceedings of the International Conference on High Pressure Sciene and Technology (AIRAPT-17), Honolulu, Hawaii, 25-30 July, 1999, Volume 2|url=http://books.google.com/books?id=7OoZ9TN8ROQC&pg=PA1086|year=2000|publisher=Universities Press (Indija) | isbn=978-81-7371-339-2|page=1086}}</ref>
<ref name="tracy">{{cite book| url =http://books.google.com/books?id=XD-dhveegRYC| page = 268| title =Modern physical science| isbn =978-0-03-007381-6| author =Tracy George R; Tropp Harry E; Friedl Alfred E.| year =1974}}</ref>
<ref name="elena">{{cite book|author=Boldyreva, Elena |title=High-Pressure Crystallography: From Fundamental Phenomena to Technological Applications|url=http://books.google.com/books?id=pyN0dhHChzsC&pg=PA264|date=2010| publisher= Springer| isbn=978-90-481-9257-1|pages=264–265}}</ref>
<ref name="semimetal">{{cite journal| title = Semimetal-to-semiconductor transition in bismuth thin films|journal = Phys. Rev. B|volume =48|page =11431|year =1993|doi =10.1103/PhysRevB.48.11431|bibcode = 1993PhRvB..4811431H| issue = 15|author = Hoffman C.; Meyer J.; Bartoli ''et al.''}}</ref>
<ref name="str">{{cite journal|doi=10.1107/S0365110X62002297|title=The crystal structure of Bi and of solid solutions of Pb, Sn, Sb and Te in Bi|year=1962|author=Cucka P.; Barrett C. S.|journal=Acta Crystallographica|volume=15|issue=9|pages=865}}</ref>
<ref name="agricola">{{cite book| author = Agricola, Georgious| title = De Natura Fossilium| location = New York| publisher = Mineralogical Society of America| origyear= 1546 | year=1955| page = 178}}</ref>
<ref name="galvo">{{cite journal| doi = 10.1098/rspa.1936.0126 |jstor = 96773| title = The Theory of the Galvomagnetic Effects in Bismuth| year = 1936| last1 = Jones| first1 = H.| journal = Proceedings of the Royal Society A: Mathematical, Physical and Engineering Sciences| volume = 155| issue = 886| page = 653|bibcode = 1936RSPSA.155..653J}}</ref>
<ref name="normanc">{{cite book| url = http://books.google.com/books?id=vVhpurkfeN4C&pg=PA41| page = 41| title = Chemistry of arsenic, antimony, and bismuth| isbn = 978-0-7514-0389-3| author = Norman Nicholas C.| year = 1998}}</ref>
<ref name="americaor">{{cite book| url = http://books.google.com/books?id=GL5PAAAAMAAJ&pg=PT181| page = 181| chapter = Bismuth| title = American edition of the British encyclopedia: Or, Dictionary of Arts and sciences ; comprising an accurate and popular view of the present improved state of human knowledge| author1 = Nicholson| first1 = William| year = 1819}}</ref>
<ref name="Weeks">{{cite journal|doi = 10.1021/ed009p11|title = The discovery of the elements. II. Elements known to the alchemists|year = 1932|author = Weeks Mary Elvira|journal = Journal of Chemical Education|volume = 9|page = 11|bibcode = 1932JChEd...9...11W}}</ref>
<ref name="giunta">Giunta, Carmen J. [http://web.lemoyne.edu/~giunta/archems.html Glossary of Archaic Chemical Terms], Le Moyne College.</ref>
<ref name="dewismutho">{{cite book|url = http://books.google.com/books?id=eQVAAAAAcAAJ&pg=RA1-PA134| page=134| chapter = De Wismutho|title = Exercitationes chymicae|publisher=Berolini: Apud Johannem Andream Rüdigerum|author = Pott Johann Heinrich|year = 1738}}</ref>
<ref name="picchu">{{cite journal|jstor = 1692247|journal = Science|volume = 223|issue = 4636|pages = 585–586 |author= Gordon Robert B.; Rutledge John W.|title = Bismuth Bronze from Machu Picchu, Peru|doi = 10.1126/science.223.4636.585|pmid = 17749940|year = 1984|bibcode = 1984Sci...223..585G}}</ref>
<ref name="crc">{{Cite book|editor=Robert C. Weast|title=CRC Handbook of Chemistry and Physics|url=https://archive.org/details/crchandbookofche70edunse|publisher=CRC (Chemical Rubber Publishing Company)|location=Boca Raton|year=1990|isbn=0-8493-0470-9|pages=E-129 do E-145}}</ref>
<ref name="gallica">{{cite journal|url = http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k3551g/f197.image.r=royal.langEN|title = Sur Bismuth|page = 190|year = 1753|journal = Histoire de l'Académie royale des sciences&nbsp;... avec les mémoires de mathématique & de physique&nbsp;... tirez des registres de cette Académie|author = Geoffroy}}</ref>
<ref name="oet">Harper, Douglas. [http://www.etymonline.com/index.php?term=bismuth "bismuth".] Online Etymology Dictionary.</ref>
<ref name="breaks">{{cite news| url=http://physicsworld.com/cws/article/news/2003/apr/23/bismuth-breaks-half-life-record-for-alpha-decay| title=Bismuth breaks half-life record for alpha decay| date=23. 4. 2003| publisher=Physicsworld| first=Belle| last= Dumé}}</ref>
<ref name="jefferson">[http://education.jlab.org/itselemental/ele083.html Thomas Jefferson National Accelerator Facility - Office of Science Education]</ref>
<ref name="webmin">[http://webmineral.com/data/Bismuth.shtml Bismuth]. WebMineral. Pristupljeno 17.12.2011.</ref>
<ref name="binder">{{Cite book|author=Harry H. Binder|title=Lexikon der chemischen Elemente|publisher=S. Hirzel Verlag|location=Stuttgart|year=1999|isbn=3-7776-0736-3}}</ref>
<ref name="manjera">Manjeera Mantina, Adam C. Chamberlin, Rosendo Valero, Christopher J. Cramer, Donald G. Truhlar: ''Consistent van der Waals Radii for the Whole Main Group''. u: J. Phys. Chem. A. 2009, 113, str. 5806–5812, {{doi|10.1021/jp8111556}}</ref>
<ref name="greenwood">{{cite book|author=Norman N. Greenwood, Alan Earnshaw|title=Chemie der Elemente|edition=1|publisher=Wiley-VCH|location=Weinheim|year=1988|isbn=3-527-26169-9}}</ref>
<ref name="zhang">Yiming Zhang, Julian R. G. Evans, Shoufeng Yang: ''Corrected Values for Boiling Points and Enthalpies of Vaporization of Elements in Handbooks''. u: Journal of Chemical & Engineering Data. 56, 2011, str. 328–337, {{doi|10.1021/je1011086}}</ref>
}}

== Literatura ==
{{Commonscat|Bismuth}}
* {{cite book|ref=Kruger|author=Krüger, Joachim; Winkler, Peter; Lüderitz, Eberhard; Lück, Manfred; Wolf, Hans Uwe|chapter=Bismuth, Bismuth Alloys, and Bismuth Compounds|title=Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry|year= 2003|publisher= Wiley-VCH, Weinheim|pages=171–189 |doi=10.1002/14356007.a04_171}}
* {{cite book|ref=Wiberg| title = Inorganic chemistry|author= Wiberg Egon; Holleman A. F.; Wiberg Nils| publisher = Academic Press| year = 2001| isbn = 0-12-352651-5}}
* {{cite book|ref=Greenwood|author=Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. |year=1997|title=Chemistry of the Elements|edition=2.|place= Oxford|publisher= Butterworth-Heinemann|isbn=0-7506-3365-4}}
* {{cite book|ref=Suzuki|author=Suzuki, Hitomi |title=Organobismuth Chemistry|url=http://books.google.com/books?id=qODswAbaBmsC&pg=PA8|year=2001|publisher=Elsevier|isbn=978-0-444-20528-5|pages=1–20}}

{{PSE}}

[[Kategorija:Hemijski elementi]]